Stipe piše poeziju i u 97. godini: Imam vremena za još dvije knjige

Da su godine samo broj, pokazuje na svom primjeru rođeni Tribunjac, pučki pjesnik Stipe Cvitan, inače umirovljeni pomorac. I u 97. godini piše, ali i putuje te se aktivno druži s ljubiteljima poezije i u Hrvatskoj i Sloveniji, gdje inače živi. Pisati je ozbiljnije počeo od kada je u mirovini, a vječna mu je inspiracija njegov rodni kraj.

Stipe Cvitan rođen je 1928. godine u Tribunju, prvi udah i korak napravio je na njegovim starim rivama.

- Od tada do danas, uvijek sam vezan s morem, kazao je Stipe.

Bilo mu je i kruh i postelja, a odvelo ga je i u Sloveniju gdje danas živi. No, vedute zavičaja ostale su mu nepresušno nadahnuće.

- U ledini je ostala lipotica maslina stara, kupina se uz nju penje, ljuta drača sve okolo zapošešala, stoji u jednoj od pjesama.

- Uvijek kada pišem, vidim sliku. Kada vidim sliku, onda se tekst reda jednostavno, pojasnio je Stipe.

Iako rime sriče od dječačke dobi, kreativna mu se iskra razbuktala u mirovini. 

"Po tribunjski" opjevao je uspomene, ali britkim jezikom opisuje i današnjicu.

- Dalmacijo, za tebom patim. Komu će ti sunce sjati? Danas neki livoruki i bez mrvice ljubavi stara, tepla, dobra gnizda, za šaku eura će prodati, piše u drugoj pjesmi.

Ne štedi se ni u desetoj dekadi života

Od oca je naslijedio, kaže - optimizam i vedar duh. Tuga mu zakloni pogled tek kada se prisjeća supruge Štefanije. 

- Živjeli smo u simbiozi 67 godina. A što ćete, takav je život, dođe. Morate uzeti sve tako realno kako je. Nije mi lako, ali moraš, ustvrdio je Stipe.

I u desetoj dekadi života se ne štedi, putuje, nastupa. Iako mu vid slabi, stihove diktira drugima u pero.  

- Upravo mi je sada šesta knjiga izašla, a i sedma je na putu, možda i osma. Imam nešto u konceptu, ali vidjet ćemo, kazao je.

- Kad sam ga prije mjesec dana kontaktirao, rekao je nemojte me zvati gospodine. U jednoj pjesmi kaže, "ja samo pišem što osjećam", rekao je Mislav Stipaničev, predsjednik Kulturne udruge "Tribunj".

Na poetskome druženju u Vodicama susreo se s Jerkom Petrov, još jednom pučkom pjesnikinjom, godinu dana mlađom.

Šapnula mu je kako ona knjigu još nije objavila, a on joj odvratio, polako - ima vremena.