Tri generacije ljubavi: Varaždinska obitelj otvorila srce za 25-ero djece

U cijeloj zemlji nedostaje i udomitelja, a sve je više nezbrinute djece koja treba obitelj. Primjerice, u Varaždinskoj županiji trenutačno je registrirano 80-ak udomiteljskih obitelji - udomljeno je 170 djece, a njih još minimalno desetak čeka ih se udomi. Povodom Međunarodnog dana obitelji donosimo priču o tri generacije udomiteljica iz Varaždina.

Najprije svekrva gospođe Mande, pa zatim ona sama i sada njezina kći Claudia - treći je naraštaj obitelji velikog srca, koja udomljuje djecu. Počeci su bili izazovni, jer su djeca koja su im stizala bila sva prestrašena, tužna i usamljena. No, s vremenom je sve došlo na svoje.

- To su bili trenuci kad sam ja vidjela kako ta djeca trebaju nekoga tko će ih prigrliti i tko će ih voljeti. Ja sam tad udomila toga dečka sa sedam godina koji je trebao ići u školu i on je bio mali, jadni, nikakav, ali uspjeli smo ga postaviti na noge, rekla je Manda Časek, udomiteljica iz Varaždina.

Istim putem krenula je i njezina kći Claudia. Kroz kuću je u 14 godina prošlo 25-ero mališana, a sada se brine o njih četvero. Kaže, odluka nije bila jednostavna, no ljubav prema najmanjima presudila je u tom plemenitom pozivu.

- Mislim da me svako dijete na svoj način oplemenjuje, svako dijete me nauči nešto novo, jer sva ta djeca koja su prošla tu nijedno nije isto, tako da ja idem s tim srcem i srce mi je jako veliko kad vidim da ta djeca uspiju, priča Claudia Pakšec, udomiteljica iz Varaždina.

Svakom djetetu potrebno je obiteljsko okruženje. U Varaždinskoj županiji udomljeno ih je 170.

- Kronično nam nedostaje udomitelja za ovu najmanju djecu kronološke dobi od od nula do sedam godina. Mislim da je manjak udomitelja zbog toga što se tržište u EU otvorilo i mislim da sve branše i privatne i državne imaju istu boljku a to je manjak radne snage, pojašnjava Ivanka Dugan, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Varaždinska županijska služba -Tim za udomiteljstvo.

Udomiteljske obitelji pružaju prijeko potrebno utočište i osjećaj pripadanja, koje treba sve više ostavljene i nezbrinute djece.