U Lici pronašli svoj mir: Žive od zemlje i podižu dvoje djece

On je iz Varaždina, ona iz Zadra. Žive u Udbini i bave se poljoprivredom. Visoke temperature, prašina, svakodnevni rad od deset sati nije im problem. Ivica i Marina Priher s dvoje male djece sve rade sa smiješkom.

Iako Marini, kaže Ivica, u početku nije bilo lako prihvatiti ritam seoskog života. No stvari su legle na svoje mjesto i njih dvoje, sad u Udbini, rade i žive od poljoprivrede. I to uspješno. Upoznajte OPG Priher - drugonagrađeni OPG u Hrvatskoj.

Bio je uporan.

- Bio je težak put do nje, rekao je Ivica, vlasnik OPG-a.

Ona ga je odbijala, no na kraju je ljubav pobijedila. Kaže Marina, imao je ponudu koja se ne odbija i danas je sretna ovakvim načinom života.

- Ni turizam ni more, ništa, samo bi htjela snijega ja volim snijeg, kazala je Marina.

Raditi je naviknula jer njezina se obitelj također bavila poljoprivredom. Danas su ona i suprug s dvoje male djece posvećeni uzgoju krumpira, kupusa, luka. Krumpir vade do podne dok još temperatura nije dosegnula svoj maksimum.

- Krumpir imamo na cirka pet hektara to je ovisno od sorte i prinosa od 150 do 200 tona to negdje godišnje varira. Kakva je ekstremna godina s kvalitetom smo izrazito zadovoljni, objašnjava Ivica.

Teško je, umore se, kažu nam gospođe dok odvajaju grude zemlje od krumpira.

- Gazda je dobar, govori Božica Priher.

A i kako ne bi bio, kaže nam Božica, Ivičina majka. Ona se ne miješa u njihove odluke, tu je da pomogne koliko joj zdravlje dopušta.

- Koliko mogu radim, ne mogu radi zdravstvenog stanja nešto teško raditi, dizati vreće ne ali ovo na kombajnu i kada sortiramo i kapulu čistiti to mogu, dodaje.

Trenutačno na skladištu imaju oko 50 tona luka. Prodaje se od Zadra do Dubrovnika, a da imaju i više, sve bi prodali.

- Jako velika je potražnja za lukom jer je luk Pogačar. Jako je velika potražnja jer tu u Hrvatskoj pretežito nema toliko posađenog i da ima nekog tko se bavi tako s lukom. Mi smo jedini tu u Lici, kaže Marina.

Luk se čisti ručno te se svaka glavica provjerava je li ispravne kvalitete tako da krajnji korisnik ne bi bio oštećen, kažu nam vlasnici.

- Sve je fino i zdravo, kupci, krajnji kupci, potrošači prepoznaju ručni rad i nije nikakav problem platiti malo više nego što je to u trgovačkim centrima, ističe Ivica.

A baš suradnja s trgovačkim centrima gotovo ih je dovela do bankrota.

- Situacija je bila jako loša imali smo kredite pet kuća je bilo pod hipotekama i kada smo prestali suradnju s njima postepeno kroz deset petnaest godina smo se vratili na zdrave noge, rekao je.

Stoga uživaju poslovnu slobodu.

- A najbolje kada nemamo nikakve pomoći već da si sami napravimo onako kako želimo. Kredite nemamo, dodaje Ivica.

A i kupus će uskoro biti pobran i poslan kupcima, dio prodaje njihova zaposlenica u Zadru, a dio oni sami na tržnicama diljem Dalmacije.

- Posadili smo na ovom polju 40 tisuća presadnica. Počinjemo s prvom sortom „Vin dama”, druga je „Profesor” i treća je „Varaždinac”, rekla je Marina.

Pomažu svi. Sve se navodnjava i to je izrazito zahtjevno. Suša je, stoga je izazov veći.

- Tu imamo navodnjavanje kap po kap znači tu puštamo svaki dan, rekla je.

Najveći problem im je kamen koji kao da niče iz zemlje. A najveća potpora - obitelj.

- Nije jednostavno, ali imamo dvije servis bake. Od mog supruga mama i moja mama pa se onda razdijelimo, govori Marina.

Ističu da će uvijek pomoći najpotrebitijima.

- Prema potrebi tko se javi i kome je potrebito mi mu od srca pomognemo, istaknuo je Ivica.

Budućnost ih ne zabrinjava.

- Možda s vremenom možemo spojiti turizam s poljoprivredom, možda bi nam to olakšalo, zaključuje.

Smijeh najmlađih odjekuje Krbavskim poljem, a to je dokaz koliko je ova obitelj uspješna na svakom polju.