U riječkom "prstenu" uz zvuke Antonjskog roga mesopusna ludovanja

U Rijeci i "riječkom prstenu" danas na Antonju ili spomendan Svetog Antona, uz zvuke Antonjskog roga počela su mesopusna ludovanja, pogotovo na Kastavštini i većem dijelu Liburnije, te u Vinodolu.

Davne starorimske pokladne svetkovine, kojima se tjeralo zimu i zazivalo plodno proljeće, do danas su se održale u našim krajevima kao mesopusni i karnevalski narodni običaji.

Vezuju se uz katolički kalendar, pa je tako jedan od međaša i Dan svetoga Antuna opata, a zvuk Antonjskog roga ili Pusnog roga znak je za početak svih oblika iskazivanja tih folklornih običaja.

Od legendarnih zvončara na području Halubja, opatijskih maškaranih zabavnih događanja uglavnom na otvorenom, pa do folklornog naslijeđa koje se redovito obnavlja u Vinodolu, gdje je novljanski mesopusni običaj 2011. godine proglašen zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom Hrvatske, čitav gornjojadranski kraj iduća tri tjedna živjet će svoje peto godišnje doba.

U Novom Vinodolskom, primjerice, u središtu svih zbivanja narodna je nošnja, kolo i domoljubna pjesma. Novljanske običaje izučavali su desetljećima etnolozi i melografi a, kako to i priliči potomcima slavne obitelji Mažuranića, gaji se i pučka drama u stihu osmercu.

To je žitak, ili život, čovjeka-lutke od slame, mesopusta, koji redovito biva osuđen za sve nedaće što su se zbivale tijekom godine. Važno je pronaći i znati krivca, a Novljani ga uvijek imaju uz poruku - "Bolje da selo izgori nego da se običaj ugasi."