U Udruzi Psi vodiči obučeno je više od 150 terapijskih pasa

Tijekom 35 godina rada u Udruzi Psi vodiči obučeno je više od 150 pasa. Riječ je o terapijskim psima ili psima pomagačima koji olakšavaju život odraslima i djeci s teškoćama u razvoju.

Najvažniji dio tog posla obave volonterske obitelji, koje godinu dana socijaliziraju pse i uče ih kako se ponašati u društvu. A kada to naprave peti put zaredom, zaslužuju posebnu zahvalu.

Oona i Paul socijalizatori su pasa u Udruzi Psi vodiči.

- Covid je došao, mi smo bili doma, nismo mogli otići nigdje i mislili smo da je to super, imati psa za godinu dana, malo uživati s malim psom, ispričao je Paul Suchar, socijalizator pasa za Udrugu Psi vodiči.

- Mi smo dobili Nuku koja sada radi sa ženom koja je u kolicima, koja ima multiplu sklerozu, Nuka je pas pomagač, rekla je Oona Schreiner, socijalizatorica pasa za Udrugu Psi vodiči.

Socijalizacija obično traje godinu dana.

- Oni su najbistriji ujutro, onda ih mi treniramo, šetamo ih okolo, naredbe nisu teške; sjedi, stoj, čekaj, opisao je Paul.

- Znati kako se dobro ponašati u dućanu, u banci, u tramvaju, ne se bojati, istaknula je Oona.

Naučili su to i Ruby, koja je sada terapijski pas. Volontira u Centru za autizam i u nekoliko zagrebačkih škola i knjižnica, gdje pomaže djeci koja imaju teškoće u čitanju.

- Djeca joj čitaju, maze ju po glavi, čim imaju tako fizički kontakt sa psom njima automatski padne puls, snizi im se tlak, puno je jednostavnije u opuštenoj atmosferi čitati nego u razredu pred 30 učenika, objasnio je Sergej Jonke, predsjednik Udruge Psi vodiči.

Najteži je dio rastanak sa psom kada obuka završi.

 

- Mi znamo da to ide u dobru svrhu, netko će trebati psa i mi dobijemo još jednog malog, onda opet imamo foru od početka, naveo je Paul.

- Mi smo kao mama i papa za njih, mi smo prvi u životu ovih pasa i oni će uvijek nas zapamtiti, dodala je Oona.

 

- Srce tog cijelog procesa od šteneta do terapijskog psa ili psa pomagača su definitivno socijalizatori. Mi socijalizatorima trebamo dići spomenik i reći im 100 puta ogromno hvala za sve to što rade, istaknuo je predsjednik Udruge.

Upravo to zaslužuju Paul i Oona.

- Ja sam iz Australije, došao sam tu zbog posla, Zagreb je lijepi mali grad, sada sam u mirovini i ostat ću ovdje sa suprugom, rekao je Paul.

- Ja sam iz Kanade. Došla sam živjeti u Hrvatsku zbog supruga jer je on radio već 30 godina tu. Ja sam radila u Londonu i prije Covida sam odlučila doći tu, objasnila je Oona.

I sada svojim radom mijenjaju život onih kojima je pomoć potrebna.