Zatočeni, rastavljeni, iseljeni - ratni put obitelji Tutić iz Pakraca

Trideset godina nakon vojno-redarstvene operacije Bljesak, kojom je oslobođena Zapadna Slavonija, Pakrac i dalje nosi ožiljke prošlosti. Priča hrvatskog branitelja Franje Tutića svjedoči o životima razbijenima ratom, ali i o obiteljskom zajedništvu koje je nadjačalo sve nepravde.

"Dobro da si živ"

– Suze su mi krenule kad sam ih ponovno vidio, zagrlio sam ih... Mama mi je samo rekla: Dobro da si živ, prisjetio se Franjo Tutić, čija su četiri člana obitelji bila zatočena tijekom rata.

U njihovoj kući u Bijeloj Stijeni godinama je stanovala neizvjesnost. Roditelji i dvojica braće ostali su u okruženju, sestra je završila u Novoj Gradiški, a Franjo je čekao trenutak kada će ih ponovno vidjeti.

Samo jednom susreo majku

– Nisam se ni raspitivao previše, bojao sam se da će informacije doći do suprotne strane i da će njima biti gore, kaže Franjo, koji je u akciji Bljesak napokon došao kući.

Sudjelovao je i u brojnim drugim akcijama – Otkosu, zauzimanju vojarni u Doljanima i Bjelovaru, bio je na Banovini, u Grubišnu Polju i Slavonskom Brodu.

Prisjeća se i susreta s majkom, koji je bio moguć jedino preko UNPROFOR-a, i to jednom, na pola sata.

"Nisu došli sa strane – bili su naši susjedi"

– Nitko nije očekivao takvu izdaju, jer to nisu bili stranci. Okupirali su nas oni koje smo poznavali, iz susjednih sela, govori Franjo.

Njegov otac bio je često vođen na ispitivanja, jer su u kući pronađeni ostaci vojne uniforme.

Na njihovoj adresi sada živi netko drugi

– Braća su dugo nakon Bljeska, čim bi pao mrak, odlazila iz sela. Nisu mogli podnijeti ostati ondje, kaže Franjo.

Braća i sestra Tutić sagradili su druge kuće satkane na zajedništvu obitelji. Ali ne u Bijeloj Stijeni. Na kućnom broju 53 novi je vlasnik. Kada je otišao zbog zaposlenja u hrvatskoj policiji, Franjo nije ni pomišljao da se nikada više neće vratiti.

Policija, vojska i branitelji – zajedno za oslobođenje

Pakrac je jedno od rijetkih mjesta koja su, uz stanovništvo, obranile policijske snage. Dario Marošević, tadašnji zamjenik zapovjednika 2. pješačke bojne iz Daruvara, prisjetio se preustroja i obuke 1994.

– Bili smo branitelji u trapericama – rekao je slikovito.

Naglasio je kako su se tijekom akcije Bljesak postrojbe kretale u više pravaca, a da su među neprijateljskim diverzantima prepoznali ljude koje su poznavali.

– Kad su naše snage krenule, mnogi su se presvlačili u civile, želeći zavarati hrvatske snage i međunarodne promatrače, kaže Marošević.