"Željezničari ne smiju ni počupati travu, a spomenik povijesne baštine stoji u smeću"

Kad stariji željezničari govore o željeznici, zaborave sve tegobe. Takav je i Zvonko Ćurak, koji se bori da zub vremena ne nagrize i parnjače i struku.

U službi je proveo radni, a životni vijek uz prugu. Nema kamo ga vlak nije odveo. I nema što o željeznici ne zna.

- Nekad je kolodvor na željeznici bio kultno mjesto. Zamislite prije 150 godina, ovo je bila livada ovdje, pa je napravljen kolodvor, pa se uz svaki kolodvor napravio hotel. Kao u Zagrebu Esplanada, to je nekad bio željeznički hotel. Pa onda uz hotel idu zgrade, kuće, pa vam nastane gradić oko kolodvora. Nekad su se na kolodvoru spojevi zakazivali. Dočekivali su se momci i djevojke, rastajali se, plakali, pratili jedni druge u vojsku, na putovanja, studije, u druge države. Sve to ovi peroni pamte kroz ovih 150 godina, ispričao je na kolodvoru u Osijeku Zvonko Andrei Buči u četvrtoj, posljednjoj epizodi njezine dokumentarne serije "Brže ne može", posvećene željeznici i ljudima koji su je izgradili.

30 godina bio je željeznički inspektor. Od zaborava je sačuvao sjećanja željezničara i svojim knjigama ostavio trag.

- Moj djed, otac, stričevi, ja, moja tri brata, svi smo radili na željeznici. Ja imam dvoje djece, obadvoje rade na željeznici, kaže.

I dodaje - tko miriše prag, kolosijek, željeznicu, taj se od nje više ne odvaja.

Kaže da se kod nas zadnjih 30-ak godina jako malo ulagalo u željeznicu, zbog čega je ona došla u sadašnju situaciju.

- Nekad je željeznica vozila careve, kraljeve, poznate osobe, političare, a danas ni neki željeznički rukovodioci ne putuju vlakom, kaže Zvonko.

Spomenik povijesne baštine u smeću

A izgubljeno vrijeme teško je nadoknaditi.

- Dok smo mi negdje bili pandan nekim europskim željeznicama ili blizu njih, tih nekih predratnih godina, sada smo mi zaostali zadnjih 30 godina pa ćemo se valjda i mi jednog dana voziti nekim brzim i udobnim vlakovima, kaže.

Iako žele, željezničari često ni sami ne mogu poboljšati stanje. Kao jedan od problema Zvonko ističe u travu zarasle perone.

- Došli smo u tu situaciju administracije takvog tipa da sada, recimo, željezničari ne smiju ovdje počupati ovu travu jer ima ugovor s nekim poduzećem iz Zagreba koje treba doći ovdje da počupa travu, a doći će ovdje tko zna, na kraju ljeta da počupa travu. A ja sam htio sa svojom udrugom počupati prije godinu dana, nisam smio jer moram imati dozvolu, moram imati zaštitna sredstva, kaže.

Najveći problem i njegova životna gorčina, kaže Zvonko, jedna je parna lokomotiva koja 20 godina stoji u napuštenom prostoru.

- Kažu da je to spomenik povijesne baštine, a tamo stoji u smeću. Znate što Slovenci rade? Slovenci obnavljaju takve stvari, lokomotive s umirovljenim željezničarima, majstorima koji su nekad održavali to. Dobiju boje, dobiju sredstva, oni to obnove i postave, imate tamo po Sloveniji tih lokomotiva na sve strane, to sami ljudi obnavljaju, kaže.

A parna lokomotiva, napominje Zvonko, simbol je željeznice.

Sve epizode serije "Brže ne može" možete pogledati na platformi HRTi.