Hanina borba s debljinom

Hrvatska je na neslavnoj vodećoj poziciji u Europi kao najdeblja nacija. Zagrepčanka Hana Božičević, mlada je djevojka, koja je već kao dijete imala problema s težinom. Kako su godine prolazile, Hana je bila sve deblja i deblja. U jednom trenutku težila je više od 150 kilograma.

O problemu s debljinom govorilo se i u HRT-ovoj emisiji Dr. Beck.

Vrijeđali je zbog fizičkog izgleda

Za Hanu je hrana oduvijek bila utjeha i emocija.

- Kada sam jela nutritivno lošiju hranu, tada sam se osjećala dobro, jela sam nešto što volim. To je bilo pumpanje, hajdemo reći, pozitivnih hormona u tom trenutku dok bi jela, poručila je.

U trinaestoj, četrnaestoj godini imala je već problema s težinom. Naglo se počela debljati. S osamnaest godina često je bila na dijetama, ali je težinu brzo vratila.

- Kod nas u kući kada se dogodio bilo kakav problem, sve se rješavalo hranom. Uvijek sam se hranila s nutritivno lošijom hranom. Cijeli dan ne bih jela, pa bi navečer pojela pun tanjur tjestenine sa sirom i slično, dodala je.

Hana je naglasila kako se ona tješila hranom. Iako je očito kako ima i gensku predispoziciju da je jače tjelesne građe. Istaknula je kako su je ljudi na ulici ili u školi vrijeđali zbog njezina fizičkog izgleda. Najviše su je vrijeđali muškarci, doživjela je razna ponižavanja. Jednom prilikom nepoznata žena čak je i pljunula na nju na cesti.

- Doživjela sam stvarno svašta. Sve ono što se vidi u američkim filmovima, pa čak i još više, poručila je. 

Osjećaj usamljenosti

Hana je emocije potiskivala i nikada se nije branila.

- Povukla bih se u sebe i doma bi išla jesti, rekla je.

- Nitko se ne osjeća dobro kada te netko osuđuje, bez obzira na to što se treba gledati tko govori, ali ako svakodnevno od nepoznatih ljudi dobivaš potvrdu, to nije dobro, kazala je Hana.

Osjećaj usamljenosti kod nje je počeo prevladavati, jer je nitko nije mogao istinski razumjeti. Društvo je jednostavno nije prihvaćalo.

Hana je najviše voljela jesti pekarske proizvode i slatkiše. Često je vodila neuspješnu borbu s kilogramima, sve dok nije prelomila. Sad idem na sve ili ništa.

Hanina mama također ima problema s težinom, te je čak bila hospitalizirana zbog kilograma. 

 Broj na vagi nije bitan

- Ja ne želim sa šezdeset godina ležati u bolničkom krevetu. Nema te hrane, ni novca što bi me natjeralo na to. Jednostavno treba vrednovati svoj život, jer je prekratak, neki klišeji su stvarno istina, poručila je Hana.

Hana je počela učiti o prehrani, čitati dok kupuje namirnice. Shvatila je kako, primjerice, krafnu može zamijeniti zelenom salatom s avokadom.

- Počela sam jesti zdravije i kvalitetnije, to je održivije, naglasila je. Hana je počela i trenirati, svaki dan je vježbala. Kilogrami su padali. - Došla sam do toga da sam se pomamila, otišla sam u skroz drugu krajnost. Od pet tisuća kalorija koje sam prije unosila, u jednom trenutku počela sam unositi sedamsto kalorija, što nije dobro. Imala sam velike vrtoglavice i na kraju poremećaj u prehrani, poručila je.

Hana je došla do zaključka da broj na vagi nije važan, već da treba postupno gubiti kilograme.

Glava je ključ 

Hana se osvrnula i na problem sa sustavom u Hrvatskoj glede debljine. Smatra da sustav nije dobar, svi se fokusiraju samo na broj na vagi, a ne na glavu pretile osobe.

Po njoj je ključ glava, odnosno debljina je mentalni problem.

- Bez obzira na to koliko je teško, nositi se s debljinom i s njom živjeti, biti meta ismijavanja, uvijek treba pokušati i boriti se. Pretile ljude uvijek se okarakterizira kao lijene, ali to nije istina, poručila je.

- Ni jedna hrana ti ne može dati osjećaj zadovoljstva i vjetar u leđa, kao kada učiniš nešto dobro za svoje tijelo, zaključila je Hana.