Poremećaji prehrane i kako pomaže terapijska kuhinja?

Oko 30 do 40 tisuća ljudi u Hrvatskoj pati od nekog oblika poremećaja prehrane. Najčešći su pak bulimija i anoreksija. Jedna od najmodernijih metoda liječenja terapijska je kuhinja koja otklanja strahove i anksioznost, emocije koje kod ovakvih pacijenata izaziva upravo hrana, o čemu govore dr. Hrvoje Handl, voditelj Dnevne bolnice za poremećaje hranjenja i Maja Žanko, nutricionistkinja Klinike za psihijatriju Sveti Ivan.

Poremećaji hranjenja ozbiljan su javnozdravstveni problem i psihološki poremećaj za kojeg su karakteristični iskrivljena slika o sebi, manjak samopoštovanja i poremećen odnos prema hrani.

- Možemo reći da u užem smislu riječi ima oko 30-40 tisuća osoba koje boluju od poremećaja hranjenja, u što vjerojatno možemo ubrojiti i one koji imaju, koji su mlađi od 18 godina, uglavnom se radi o djevojkama, ali u širem smislu riječi ubrajamo i one koji imaju kompulzivno prejedanje kao glavni problem, kaže Hrvoje Handl, psihijatar, psihoanalitičar, voditelj Dnevne bolnice za poremećaje prehrane.

Emocije i hrana usko su povezani još od rođenja budući da su nam prva iskustva upravo hranjenje. Kod poremećaja hranjenja tako nije neobično da hrana izaziva strah, anksioznost pa čak i paniku.

- Neki od njih mogu biti doslovno kad je osoba u blizini hrane – panični napad, neke osobe reagiraju na način da moraju poništiti unos hrane na neki od kompenzacijskih načina, možda nešto što je najčešće danas, a ne zvuči tako grozno može biti vježbanje. Vježbanje se često kad je ono pretjerano, može koristiti kao kompenzacijska metoda, a onda imamo i razne druge metode kao što je to kod bulimije povraćanje često i kod anoreksije imamo problem sa izrazitom restrikcijom i odbijanjem hrane, kaže Maja Žanko, voditeljica nutricionističke grupe, grupni terapeut, Klinika za psihijatriju Sveti Ivan.

Hrana daje život pa u tom smislu, osobe koje odluče da ne žele jesti, pokazuju da imaju ozbiljnije probleme i duboke emocije koje ih sprječavaju da žive život punim plućima, ističe nutricionistkinja Maja. Stoga je jedan od najmodernijih oblika liječenja poremećaja prehrane, terapijska kuhinja.

- Svi mi znamo koliko se obiteljskih drama zna desiti u kuhinji, u blagovaona i za stolom. To su mjesta gdje nekad vrlo jake emotivne reakcije se događaju, a poremećaj prehrane ne nastaje iz priče da je netko predebeo ili mu ne paše kako mu izgledaju ruke, trbuh ili bedra, nego nastaje kao emotivni problem, to je prije svega emotivni problem. I zbog toga je kuhinja mjesto gdje se iz simptoma povratno i natrag u dubinu vraćamo k emocijama, kaže Handl.

- Naše djevojke i mladići zapravo jako vole kuhati i spremati hranu, a manje jesti. E sad, terapijski, terapijsko kuhanje uključuje ne samo pripremu hrane, već uključuje i samu konzumaciju hrane. Tako da mi krećemo od početka – od same pripreme što bi osoba mogla jesti i vrlo često želimo da bude hrana koje se osoba boji kako bi malo po malo taj strah smirivali, kaže Žanko.

Terapijsku kuhinju, novu i obnovljenu ima Klinika za psihijatriju Sveti Ivan gdje osobe, osim navedenog, u grupama kuhaju, pokazuju svoj kreativni potencijal, kreću prema cilju zajedničkim snagama uz pozitivnu energiju kako bi stresan dio što lakše prošao.

- Tu se događa i radna terapija često, one nekada ujutro u terapijskoj kuhinji dođu i spontano borave i piju kavu, dakle imaju neki osjećaj doma, ima puno dimenzija terapijske kuhinje koje nisu samo povezane s hranom, nego su povezane i s nekim toplim obiteljskim ugođajem koji prvenstveno postoji u grupi, unutar njih, pojašnjava Handl.

- Terapijsku kuhinju imamo jednom tjedno, ali sam boravak djevojke u našoj dnevnoj bolnici može trajati od 6 mjeseci do 2 godine. Vrlo, vrlo je individualno, ovisno o ozbiljnosti samog poremećaja hranjenja, kaže Žanko.

Poremećaje hranjenja imaju više žene, ali u posljednje vrijeme i sve veći broj muškaraca, što može biti i posljedica destigmatizacije. Omjer bi bio 4 naprama jedan. Terapijska kuhinja dio je Dnevne bolnice za poremećaje hranjenja i postupak prijave vrlo je jednostavan.

- Javljaju se djevojke i mladići na prvi razgovor kod doktora Handla, znači kod voditelja Dnevne bolnice, nakon toga prolaze razgovor inicijalni i sa mnom, nutricionisticom i s kolegicama psihologinjama, radi se evaluacija, djevojke i mladići odlaze na listu čekanja i čekaju svoj red, čeka se ponekada i do 6 mjeseci, čeka se dosta jer boravak nije kratkotrajan, već traje i to je možda jako važno da naglasimo, oporavak traje izrazito dugo, kaže Žanko.

- Stvar nije uopće u simptomima i u debljini, stvar je u mjerenju emocija brojkama i mjerenju sebe izvana. Mi vrijedimo iznutra i djeca nam trebaju vrijediti i trebamo ih voljeti takvima kakvi jesu iznutra, a ne izvana, dodaje Handl.

Ojačati samopouzdanje i zadovoljstvo te usvojiti realnu sliku o sebi, teško je, ali ne i nemoguće. No iznimno bitno za naše mentalno i opće zdravlje. Naš susret je stigao kraju, a za sedam dana pripremamo i zanimljive teme o našoj štitnjači i održivosti novih odluka.