Hrvoje se veselio mirovini, no sve je promijenila Parkinsonova bolest

Svjetski je dan Parkinsonove bolesti. Za tu neurološku bolest još nema lijeka, ali postoje terapije koje povećavaju kvalitetu života. U Zagrebu i Rijeci i ove su godine organizirane radionice tanga, stolnog tenisa te likovne radionice pod motom "Aktivno protiv Parkinsona". U Hrvatskoj ima više od 16 tisuća oboljelih. 

Iako je po struci biolog, Hrvoje se, okušao u različitim poslovima. Veselio se mirovini. Imao je mnogo planova za umirovljeničke dane, no kad je napunio 65 godina, sve je promijenila dijagnoza.  

- To je šok kad vam netko, kad dođete i ne sluteći veli da imate bolest koja je neizlječiva, onda vas to šokira. Jedan vid terapije su lijekovi, ali drugi dio morate odraditi sami sa sobom. Ja to odrađujem pišući svaki dan dnevnik o životu s Parkinsonom, rekao je Hrvoje Kovačić. 

Pisanje bloga i razmjena iskustva s ostalima pomaže Hrvoju. No, ključna je tjelesna aktivnost. 

- Hodam i igram ping- pong. To se pokazalo u svijetu da je izvrsna terapija i to redovno igram s kolegama, dodao je. 

Bolest sve više pogađa i mlađe ljude

Bolest najčešće prate drhtavica, ukočenost te usporenost pokreta. Broj oboljelih udvostručio se u posljednjih 25 godina, a sve više pogađa i mlađe ljude.  

- Mi imamo ljude koji s 20, 30, 40 godina otkrivaju Parkinsonovu bolest i da to nije samo bolest starijih ljudi kako se prije mislilo. Najviše je preko 60, prema većoj dobi raste pojavnost, ali jedan od deset novooboljelih je u dobi mlađoj od 40 godina, a to osoba mora i dalje biti radno sposobna, kazala je Vladimira Vuletić, predsjednica udruge "Parkinson i mi" i predstojnica Klinike za neurologiju KBC-a Rijeka.

Nakon 10 godina terapije pojavljuju se nuspojave

Na početku bolesti pomažu lijekovi. No, nakon 10 godina terapije pojavljuju se nuspojave. Najučinkovitijim se stoga pokazao operativni zahvat. U određene zone mozga ugrade se elektrode koje stimuliraju njegov rad. U Hrvatskoj se izvodi od 2000. godine. 

- To su sada 23 godine iskustva, preko 300 pacijenta je vođeno u KB Dubravi. Mi tu vodimo u regiji, čak učimo druge ustanove u našem susjedstvu kako to radimo, izjavio je prof.dr.sc. Darko Chudy, neurokirurg.

Pacijenti se teško odlučuju za zahvat

Mnogi pacijenti zbog straha teško se odlučuju za operaciju. 

- Do unazad godinu dana bilo mi je jako teško ovo raditi, međutim ja sam operiran, ugrađene su mi u mozak dvije elektrode i tu je potkožno ugrađena baterija i to je kao stimulator. Ja se osjećam super, 80 posto bolje nego što je bilo, rekao je Petar Bilić.

Da bi i liječenje u Hrvatskoj bilo još bolje nedostaje registar oboljelih. Kao i multidisciplinarna skrb, ali ne samo u velikim gradovima, nego jednaka u cijeloj Hrvatskoj.