Ekskluzivni intervju s jednom od najpopularnijih književnica današnjice, Elif Shafak

U deset godina emisije Što je klasik? razgovarala sam o Shakespeareu, Dostojevskom, Tolstoju, Jane Austen, Kafki, Virginiji Woolf, Camusu, o piscima koji su preživjeli vrijeme, ideologije i sustave. O onima čije su riječi ostale žive i onda kada su njihovi svjetovi nestali. Najcjenjenijim, neprijepornim klasicima.

Tiha karizma Elif Shafak

Kada sam najavila da ću ugostiti Elif Shafak, reakcije gledatelja bile su snažne, gotovo dirljive. Tada sam pomislila: kako je moguće da suvremena autorica izaziva takvu vrstu odanosti? Nakon susreta s njom, razumjela sam zašto je tako.

Jedna od najutjecajnijih suvremenih svjetskih književnica, britansko - turska autorica Elif Shafak ima rijetku sposobnost da govori tiho, a da se njezine riječi čuju daleko. U njezinoj prisutnosti nema distance, ni samodostatnosti, postoji pažnja koja uvažava i vidi svojeg sugovornika. Osjećaj ljudske bliskosti. Takva pažnja je danas rijetka vrlina.

Književnost kao mjesto usporavanja

U svojim romanima ona daje glas onima koji su gurnuti na rub: žene, migranti, zaboravljeni, rasuti između jezika i domova. Ona piše o složenosti, o ranjivosti, o proturječnostima, o svemu onome što današnji javni govor nastoji pojednostaviti ili uopće preskočiti, pomesti pod tepih.

Elif Shafak zna da je u takom društvu i u vremenu koje se ubrzava do granice nerazumijevanja, književnost jedno od posljednjih mjesta usporavanja i promišljanja. Mjesto na kojem se ne reagira, nego razmišlja i osjeća. Ne presuđuje, nego sluša.  

Moralni orijentiri

Djela su joj prevedena na gotovo šezdeset jezika i čitaju se ne samo kao književnost, nego i kao moralni orijentiri. Zbog njih je bila nagrađivana, ali i progonjena, jer je zadirala u zaborav, u tabu i u kolektivne mitove. Zbog romana Kopile Istanbula bila je suđena. Morala je na sudu braniti fikcionalne likove.

Taj podatak uvijek me iznova zaprepasti, a pokazuje i koliko književnost još uvijek može biti opasna i koliko je zato važna.

Dok se stvarnost pojednostavljuje u slogane, njezina književnost inzistira na složenosti – na ljudima, njihovim proturječnostima i ranama. Nije čudo da je nedavno postala i predsjednicom britanskog Kraljevskog društva za književnost, što je priznanje njezinu književnom, ali i javnom djelovanju.

Priče nas spajaju

Išla sam u London razgovarati s njom o tome koliko su priče važne, može li roman biti prostor slobode i kako može ono što politika ne može.

Nakon našeg intervjua ostala mi je jedna njezina rečenica: "U svijetu koji nas dijeli, priče nas ponovno spajaju."

To je zapravo i misao koju stalno postavljam u emisiji: što neko djelo čini klasikom? Je li to vrijeme koje prolazi? Ili sposobnost da u drugome prepoznamo sebe?

Čitanje kao čin odgovornosti

Možda klasik nije samo knjiga koja traje stoljećima. Možda je klasik svaka priča koja nam vrati osjećaj zajedničke ljudskosti.

Svaka knjiga koja nas nauči gledati sporije i dublje. Elif Shafak podsjeća da su priče spori oblik otpora.

Da bez mašte nema slobode. I da dom možda nije mjesto, nego priča koju nosimo sa sobom.

Ako su romani, kako ona kaže, jedan od posljednjih demokratskih prostora, onda je čitanje i dalje čin odgovornosti.

Dobrodošli na susret s Elif Shafak u emisiji Što je klasik? 9. ožujka na Trećem programu u 20:40.

Producent Tihomir Štivičić, redateljica Lucija Ana Večerina, urednica Karolina Lisak Vidović.