Glumica i pjevačica o borbi s ADHD-om: ''Daj se koncentriraj malo''

Influencerica i fotografkinja Duška Stepanov otkrila je kakve fotografije najčešće snima te kako je slučajno uplovila u TikTok vode, a glumica i pjevačica Buga Marija Šimić, samo za emisiju Špica, ispričala je svoje iskustvo u borbi s ADHD-om.

Od jedne obične reklame za studio fotografije pa sve do trenutka kada je slomila nogu, koju Duška smatra glavnim krivcem za svoj uspjeh na platformi TikToka.

- Ja sam TikTok htjela raditi kao reklamu za moj fotografski studio i prikazati čime se ja bavim i steći nove klijente pa su krenuli savjeti kako pozirati za fotografiju i kako ljepše ispasti i onda sam slomila nogu, što je bila totalna prekretnica, nisam mogla snimati i odlaziti u studio, bila sam na štakama pa sam si uzela za zadatak da ću svaki dan snimiti po nekoliko Tik Tokova i da vidim dokle to može ići. Tako su krenuli dnevni vlogovi i outfiti, sve što ja volim i tako je krenula popularnost, ispričala je influencerica Duška Stepanov.

Iako voli sve fotografirati, najveći gušt joj je raditi ''newborn" fotografije.

- Prezentirala sam i snimala što mi radimo u našem studiju i tu su mogli vidjeti da najčešće snimam bebe dva, tri tjedna nakon rođenja koje umatamo u razne tkanine, dodamo cvjetiće i stavimo ih u neku košaru i napravimo te čarobne fotografije, dodaje Duška.

Cijeli život vodi borbu s ADHD-om, no Buga kaže da je taj poremećaj primjetila tek u odrasloj dobi.

- Meni je bilo važno progovoriti, koliko god sam ja c klasa celebrityja, ali i dalje imaš nekakvu odgovornost jer si javna osoba i znaš da te ljudi prate. Meni je bilo važno jer ADHD kod žena je potpuno drugačiji od ADHD-a kod muškaraca. Postoji stigma da odrasli ljudi ne mogu imati ADHD. On se ne može razviti u normalnoj dobi, ali je moguće da ne bude dijagnosticiran na vrijeme u dječjoj dobi pa je moguće prenijeti ga u odraslu dob kroz pubertet, govori pjevačica i glumica Buga Marija Šimić.

''Bila sam frustrirana sama sobom"

Kako kaže, postojala je stigmatizacija, gdje se smatralo da taj poremećaj zahvaća isključivo mušku populaciju.

- Bilo mi je važno jer ja to nisam znala, ali ni moji roditelji jer se u našoj dobi to drugačije prezentiralo. Najčešća rečenica mi je bila ''Daj se koncentriraj malo''. Ja sam shvatila da ja uopće ne znam što to znači, meni je u glavi uvijek bila partijana. Mama mi je rekla da nisam ni mogla znati jer se o tome nije ni pričalo. Uglavnom je bilo da dečki imaju ADHD, meni je bilo važno proširiti svijest, jer je meni bilo važno dobiti dijagnozu. Prestala sam očekivati stvari od svog mozga koje on ne može, priča Buga.

- Ja sam bila frustrirana sama sa sobom, ali i ljudi oko mene su također bili frustrirani. Znala sam da je meni značilo da to saznam. Ja se ne osjećam zbog toga manje vrijedno, nego više želim osvijestiti zbog stigme. Ljudi misle da ili to ne postoji ili da nisam normalna i da imam duševnu bol, objašnjava Buga.

O svojoj bolesti je progovorila putem statusa na Facebooku nakon kojeg su joj se ljudi zahvaljivali, ali je bilo i puno roditelja koji su prepoznali neke simptome kod svoje djece.

Poremećaj je prepoznala testirajući se u jednoj poliklinici, ali za ovu bolest lijeka nema.

- Ja ih uglavnom upućujem u polikliniku u kojoj sam se testirala, doktorice su izdale i knjigu koju uvijek preporučim. Problem je uglavnom dijagnosticiranje odraslih, jer to ne radi jako puno centara, zaključuje Buga.

Iako pravi lijek ne postoji, postoji samo kratkotrajni koji djeluje od šest do osam sati na fokus, ali Buga priča kako je najveću sreću imala što se uvijek mogla baviti kreativnim poslom pa poremećaj nikada nije imao preveliki utjecaj na njenu produktivnost.