Impresivna "katedrala" od bijele čipke oduševila Šekoranju

Stoljetni maslinici, bijele 'masserije', procesije, plesovi, lončarstvo i intenzivne boje Salenta postaju kulisa priče o radosti života i narodnim tradicijama juga Italije. Apulija njeguje i voli svoju baštinu - među kojima su i jedinstvena "katedrala" od čipke i keramika koja nastaje u pećima starim dvije tisuće godina, koje nam Saša Šekoranja otkriva u novoj dionici putovanja savršenim mjestima.

Dvadesetak kilometara južno od Leccea nalazi se mjesto Galatina koje se diči jedinstvenom luminarijom - ručnim radom obrtnika koji slavi zajedništvo i lokalnu tradiciju, svojevrsnom katedralom koja izgleda kao da je načinjena od bijele čipke, koja će zalaskom sunca osvijetliti trgove i ulice.

-  Luminarija nastaje potkraj 19. stoljeća. Naziv dolazi od riječi lumino, što znači svjetiljka - svjetiljka u zraku. Zašto svjetiljka? Zbog pobožnosti prema svecu. Koliko pobožnosti? Mnogo pobožnosti prema svecu. To je ključna riječ. Zato je nastao i običaj proslave povezane sa svecem, jer se svjetiljkom iskazuje počast svecu. Imamo fotografiju napravljenu prema jednoj povijesnoj fotografiji na kojoj se vide lampioni koji lebde u zraku, objašnjava majstor Torquato Parisi iz radionice Luminaria.

Ta konstrukcija kao da crta svjetlom:

- Crta svjetlom - to su prave riječi, jer nije stvar u tome da nešto nacrtaš na papiru, preneseš, izrežeš i postaviš žarulje. To ne funkcionira tako. Po mojem mišljenu, svjetlost je ta koje mora crtati. I tako nastaje ono što zovemo luminarijom. Razmak je promišljen jer je razmak poput piksela na fotografiji. Što ih je više to je crtež jasnije definiran, objašnjava majstor Torquato.

Keramika iz peći starih dvije tisuće godina

Keramika iz Grottagliea nadaleko je poznata. To mjesto ima, naime, savršenu glinu, ali i ogromne preći isklesane u tunelima prije dvije tisuće godina.

O tomu sve zna majstor Franco Fasano koji je 18. generacija keramičara u svojoj obitelji.

- Mi smo keramičari zato što u Grottaglieju postoje nalazišta gline. Ta je glina savršena za izradu bilo čega - od opeka do velikih ćupova za čuvanje vina, obroka, svega što je čovjeku potrebno, priča majstor Franco.

Zaštitnik keramičarskog zanimanja je sveti Franjo Paulski.

- Štujemo ga, on nas štiti i pomaže nam da svoj posao obavljamo što bolje, dodaje Franco.

Pokazujući Saši tunel kroz koji se ubacivalo drvo kako bi peć dosegnula temperaturu od tisuću stupnjeva, nastavlja svoju priču:

- Za početak pečenja sigurno su bile potrebne stotine kilograma drva, ali pečenje se dovršavalo košticama maslina. Naravno, imamo sreće što na našem području ima toliko maslina da smo to gorivo mogli obilato koristiti.

Dosad emitirane epizode dokumentarne serije "Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom" možete pogledati na našoj multimedijskoj usluzi HRTi, a sljedeće, u kojima Saša Šekoranja nastavlja putovanje kroz neka od najljepših mjesta Europe, čekaju vas ponedjeljkom na Prvom programu HTV-a od 20.10 sati.