Vinkovačke jeseni: Šezdeset godina ponosa, pjesme i sjećanja

U 60 godina tisuće ljudi i nebrojeni trenuci oblikovali su Vinkovačke jeseni, stvarajući tradiciju koja i danas živi. Uoči sutrašnjeg svečanog otvorenja, donosimo priču koja otkriva tu bogatu povijest - o ljudima koji su bili dio najveće tradicijske manifestacije i s ponosom predstavljali baštinu svojih predaka.

Godina je 1973. Najljepša djevojka Mikanovaca, Zdenka Turkalj, ubire prvu jabuku - simbol plodnosti i ponos slavonske zemlje. Trenutak koji u srcu čuva i danas.

- Ja sam bila presretna što ću ja biti od nas tri prva koja ću tu jabuku ubrati. Tako sam birala od mnoštva jabuka, jedna na drugoj su bile. Jednu najljepšu sam izabrala i bila sam veoma ponosna u tom trenutku. Ajme meni, prvu jabuku u Borincima ubrala, priča nam Zdenka Turkalj Stojić. 

U berbi ju je pratio Stipo Gašparović - bećarcem. Ni više od pola stoljeća poslije, riječi toga bećarca nisu izblijedjele - "Oj, Vinkovci, alaj ste na glasu, oj, Vinkovci, alaj ste na glasu, borinačke jabuke vas krasu, borinačke jabuke vas krasu."

Njegov glas dio je povijesti Jeseni. Sudjelovao je na njima 58 puta, propustio samo prve dvije godine.

- To je bila želja, čar, užitak, kad ti držiš onu tamburicu, sviraš, a ono takve cure igraju kraj tebe. Pa bile su i sandale pobacale, i bose su igrale, kaže Stipo Gašparović. 

Generacije Jeseni pratio je pjesmom, posebno blisku - "Pjevat će Slavonija" - pjevao je mnogo puta, pa tako i na svečanom otvorenju 50. Jeseni.

- Ta se ljubav ne može kupiti, ta se ljubav mora roditi, a mene je mama rodila, moja mama je rodila Slavonku, kaže Zdenka Turkalj Stojić. 

Jeseni žive i danas, u ljudima - onima koji su ih stvarali i onima koji će ih nastaviti.