Autohtone pasmine ključne za očuvanje istarskih pašnjaka

Pašnjaci su mnogo više od zelenih površina – oni su vrijedan dio naše prirodne i kulturne baštine. A ključnu ulogu u njihovu očuvanju imaju autohtone pasmine domaćih životinja, koje ispašom održavaju otvorene prostore i pridonose očuvanju bioraznolikosti. No, što se događa kada stada nestaju, a pašnjaci zarastaju? I kako sačuvati pasmine koje su stoljećima oblikovale naš krajolik?

Upravo su to pitanja u središtu međunarodne konferencije „Europska genetska baština” nedavno održane u Puli, gdje su stručnjaci iz Hrvatske i Europe tražili odgovore za održivu budućnost pašnjaka i ruralnih prostora.

U potrazi za slasnim zalogajem Diabla se propinje visoko - lišćem bršljana počastit će nepce. Istarske koze ne vole travu, ali obožavaju brstiti grmlje, makiju, trnje. Zato istarske koze nazivaju prirodnim vatrogascima.

- Koza strašno bira, ona ide kako njoj odgovara i samo zdravo. Trava joj je zadnja, ako baš neće ništa drugo onda će travu. Na sito, ali inače kupinu, draču, grmlje, obetrnje. One sve to čiste i to in odgovara, kaže Snježana Buić, uzgajivačica koza, Muntić.

I premda su nakon drugoga svjetskoga rata dovedene na rub opstanka jer su smatrane štetočinama, istarske koze zapravo održavaju nepristupačne terene i šikare. Sprječavaju nekontrolirano širenje vegetacije i izvrsna su zaštita od požara.

- One čiste teren. Kad su one krenule na teren, bio je samo jedan mali prolaz di su se one probile i nastavile su pomalo čistiti. Nisam mogla poći unutra, bilo je gusto. Sad mogu s njima prošetati sa svima njima, navela je Buić.

Ondje gdje nestane ispaše, travnjaci postupno zarastaju u grmlje i makiju. Mijenja se izgled krajolika, gube se otvorena staništa, a s njima i uvjeti za brojne biljne i životinjske vrste. Ugrožena nije samo tradicija stočarstva, nego i prirodna ravnoteža prostora koji su generacijama održavani upravo uz pomoć autohtonih životinja.

- Te pasmine najbolje koriste te resurse, one mogu najbolje podnijeti uvijete koje su tu, dobro podnose uvijete i eventualno manje promijene. Vidimo da je ova godina nešto malo drugačija u odnosu na ranije godine. I to je nešto što moramo znati. Ako želimo donijeti neku konvencionalnu pasminu sa sjevera Europe i staviti je ovdje onda, moramo osigurati sve uvijete da ona može živjeti. Međutim što se tiče lokalnih pasmina one su puno jednostavnije jer u svojim genima imaju zapis, kod, prilagodbu na ovaj teren, rekao je Ante Ivanković, Sveučilište u Zagrebu.

Autohtone pasmine tako povezuju prostor, uzgajivače i lokalne proizvode, ali i otvaraju mogućnosti za razvoj ruralnog gospodarstva. Iskustva iz drugih europskih zemalja pokazuju kako se genetska baština može povezati s lokalnim proizvodima i njihovom prepoznatljivošću.

- U Italiji ima oko 300 različitih životinja, 200 su lokalne, a od toga je barem polovica vezana uz lokalne proizvod koji su valorizirani kroz europske sustave zaštite i Slow food. Takav sustav valorizacije proizvoda pomaže opstanku autohtonih pasmina koje imaju benefit za očuvanju ekosustava. Dobri primjeri postoje i ovdje u Istri, od strane AZRRIA koji puno radi po tom pitanju, izjavio je prof. emer. dr. sc. Giovanni Bittante, Sveučilište u Padovi, Italija.

No da bi sustav opstao, potrebni su i ljudi koji će ga nastaviti. Stoga je iznimno bitno mlade privući u ovaj težak posao. No, to je moguće čulo se na međunarodnom skupu u Puli, ako u javnosti postoji svijest da su stočarski proizvodi traženi, da su to proizvodi visoke vrijednosti i sigurnog podrijetla.

- Naše Institucije, akademije, sveučilišta i istraživački instituti trebali bi podupirati približavanje mladih ovoj vrsti djelatnosti. To bi, primjerice, mogli činiti uspostavom posebnih obrazovnih programa posvećenih ovim temama, poput škola stočarstva, po uzoru na slične inicijative koje se provode u drugim zemljama, primjerice u Španjolskoj ili Francuskoj. Kroz takav bi obrazovni program mladi stjecali znanja, vještine i svijest o važnosti stočarstva te bolje razumjeli svoju potencijalnu ulogu u njegovu razvoju, kazao je Antonio Franca, Institut za sustave animalne proizvodnje u mediteranskom okruženju, Italija.

Bez održivog gospodarstva i novih generacija uzgajivača teško je sačuvati i tradiciju i krajolik. U tome su važne autohtone životinje.

- One imaju tu gospodarsku vrijednost, posebno u ruralnim prostorima Istre, a i hrvatske i time doprinosimo popularizaciji prostora da napunimo im mladim naraštajima te prostore. Imamo problem sa starijom populacijom koja se time bavi ali da su mladi uzgajivači krenuli u uzgoj, koze i magarca, rekao je Igor Merlić, direktor AZRRIA, organizator konferencije.

Ondje gdje životinje i dalje pasu, pašnjaci ostaju dio živog krajolika. A očuvanjem autohtonih pasmina čuva se mnogo više od genetske baštine -čuva se prostor, bioraznolikost i način života koji je stoljećima oblikovao istarski krajolik.