Košaraštvo uči nove naraštaje, ali majstora je sve manje

Osnovnoškolci u Čakovcu naučili su i da vrba može postati pravo umjetničko djelo. Od njezinih šiba u Muzeju grada izrađivali su košare. Vještina je to od koje su nekad u Međimurju živjele brojne obitelji.

Boris Pogorelec iz Kotoribe treća je generacija košaraša u obitelji. Od vrbove šibe izrađuje uporabne predmete. 

- Treba puno raditi, puno komada isplesti. Sada to nije tako cijenjeno kako bi trebalo biti. Možda je vani to bolje cijenjeno zanimanje, ti predmeti, nego kod nas u Hrvatskoj, kazao je  košaraš iz Kotoribe Boris Pogorelec. 

Od lani ovo je staro zanimanje i u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske. Put do toga nije bio ni lagan ni brz.

- Tu stvarno morate jedni druge poticati da to radi i da ne odustanete. Ovo je jedan lijep primjer sinergije društva i zajednice koji je to odradio, istaknula je Janja Kovač, viša kustosica i voditeljica etnografskih zbirki u Muzeju Međimurja Čakovec.

Osnovna škola Jože Horvata iz Kotoribe ima status nositelja toga kulturnog dobra.

- Kroz rad Učeničke zadruge Mura i izvannastavnu akativnost 'Kotoripska baština' naši učenici imaju priliku učiti od onih koji ovu vještinu nose u svojim rukama i srcu, kazala je Romina Volar, ravnateljica Osnovne škole "Joža Horvat", Kotoriba. 

U školi je osnove košaraštva svladao i Karlo.

- Sad ću napuniti 12 i vježbam oko godinu dana, možda malo više. Nije teško vježbati, kazao je Karlo Seličanec.

Gospodin Boris jedan je od desetak preostalih košaraša u Kotoribi. Ima dva sina, naučili su ovaj posao, ali nije siguran da će ga i raditi.

- Puno je ručnog posla kojim se mladi ljudi ne vole baviti. Ali nekad je to našim bakama, djedama, pradjedama bilo kruh i od toga se živjelo, istaknuo je Boris Pogorelec, košaraš iz Kotoribe.

Općina Kotoriba, tamošnja škola, brojne udruge i Muzej Međimurja i dalje će promovirati ovaj stari zanat na izdisaju. Čak i ako se nitko od mlađih ne odluči ozbiljno njime baviti, neće biti niti zaboravljen.