Lungomare kao žila kucavica i čuvar prirodnog blaga Opatije

Stoljetni hrastovi na Lungomaru, jednoj od naših najljepših morskih šetnica, stoje kao simbol prirode i povijesti Opatije, pružajući šetačima poseban doživljaj u srcu prve dame hrvatskog turizma.

Kao nijemi svjedoci vremena, ali i prevrtljive ćudi mora i vjetra, na šetnici od nekadašnjeg ribarskog mjesta Volosko do opatijske luke čvrsto stoje sedmorica veličanstvenih. Stoljetni hrastovi medunci, doslovce izniknuli iz kamena, nagnuti prema moru, kao da grle sve one koji pod njihovim krošnjama prolaze, od mještana, putnika namjernika do slučajnih prolaznika. Danas su tu zahvaljući austrougarskim graditeljima obalne šetnice.

- Bitan je način na koji su oblikovali cijelu šetnicu. Napravili su intervencije na terenu, no prvotna filozofija je bila da se sačuva autohtono bilje i sav postojeći biljni materijal koji je bio tu. Hrastovi koje imamo tu debelo su stariji od obalne šetnice, rekao je Petar Banda, krajobrazni arhitekt, Parkovi Opatija.

Za dugovječnost tih hrastova zaslužni su i sami Opatijci. Agronomi redovito nadziru stabla, prate njihov rast i razvoj te se brinu o sigurnosti prolaznika.

- Nakon stabla koje je moralo biti uklonjeno ostaje kao jedna skulptura koja svjedoči da je tu bilo stoljetno stablo. Svi oni rastu iz stijena, a svojim korijenom su prošli u susjedni okoliš gdje imaju zemljanu podlogu da mogu rasti i razvijati se, pojasnila je Hermina Brajković, agronom, Parkovi Opatija.

Povoljnije uvjete za rast hrast medunac i njegov zimzeleni srodnik hrast crnika imaju na dijelu obalne šetnice od opatijske Slatine do Lovrana, koja ima zeleniju vizuru.

- Tamo ima puno matične zemlje i drugačija je konfiguracija tla. Kod Grote diavoli diže se čak na 20 metara nadmorske visine, a Volosko nigdje ne prelazi 5 metara, kazao je Banda.

- Lijepo je, mir, tišina, teško je opisati riječima. Sve je lijepo i poanta svega je što je more okruženo zelenilom, vegetacijom, kažu šetaci.

Stoljetni hrastovi čine tek mali dio biljnog pokorova na gotovo 10 kilometara dugoj šetnici. Sadile su se pinije, čempresi, agave, juka, ali i sitne biljne vrste.

- Svaku škrilu su punili, biljke ubacivali i plus naš motar, matar ili šćulac kako ga zovu po domaći, naveo je Banda.

Ta aromatična biljka cvate ljeti i sivim stijenama udahnjuje život. Jestiva je, bogata bromom, a uz nju se veže i legenda.

- Šćulac su žene pomoraca sušile i kad bi se oni nakon nekoliko mjeseci ili jedne godine vratili s mora ubacivale bi im ga u hranu. Nije dominantan okusom, a tako bi im ublažile ljubavnu želju, malo ih umirile, ispričao je Banda.

Lungomare svojim posjetiteljima pruža brojne osjetilne senzacije. Posebna je ona mirisna.

- Imamo dosta lovora, aromatično stablo koje ispušta eterična ulja. Nađe se tu i smilje i druge biljne vrste koje uz aerosol od mora čine tu mikroklimu koja je vrlo ljekovita, kazala je Brajković.

- Opatija je imala više od 20 lječilišta u 19.i 20. stoljeću i ova je šetnica služila mnogima za udisanje tog zdravog zraka, istaknula je Vesna Leiner, ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma.

Lungomare, odnosno Obalna šetnica Franje Josipa I., žila je kucavica Opatije. Jedan od najvitalnijih dijelova grada već 135 godina povezuje Opatiju s Voloskom, a od 1911. godine i s Lovranom. Srce grada, i šetnice, je park Angiolina koji čuva stotinjak biljnih vrsta iz raznih dijelova svijeta.

- Prvi put sam ovdje. Sve mi je novo i sve je predivno - grad, stabla, park. Prekrasno, naglasio je Linder, turist iz Njemačke.

- Prolazite kroz zelenilo, imate male plažice i ulazite u more. To je spoj prirode, arhitekture, mora, zdravstvenog turizma, turizma općenito, rekreacije, rekla je Leiner.

I zbog toga je Opatija postala i ostala prva dama.