Snove pretvorili u posao: Ivan izrađuje motocikle, Nikola putuje svijetom

Ljudi koji su snove pretvorili u posao gostovali su ove nedjelje u emisiji "Nedjeljom u 2". Jedan izrađuje unikatne motocikle i po tome je poznat u Europi, a drugi je strast prema putovanjima pretvorio u uspješan biznis.

Ivan Vukoja iz Nuštra poznat je u Europi po izradi unikatnih motocikala, a ljubav prema motorima prati ga još od djetinjstva. 

O tome kako je sve počelo govorio je gostujući u Nedjeljom u 2.

Pismo s 14 godina koje je sve promijenilo

Prisjetio se kako je kao četrnaestogodišnjak odlučio napisati pismo proizvođaču motocikala Harley-Davidson.

- U školi smo učili kako se adresira pismo. Uzeo sam kemijsku i napisao pismo Harley-Davidsonu. Gledao sam film "Terminator", a Harley-Davidson Fat Boy je tada bio čudo. Napisao sam što mislim o tim motorima i o cijeloj toj sceni, rekao je Vukoja.

Dodao je kako ni sam nije vjerovao da će dobiti odgovor.

- Moj stariji brat mi se malo podrugivao, govorio je: "Jesi ti normalan, što misliš da će ti netko odgovoriti?". Iskreno, ni ja nisam vjerovao da će odgovoriti, rekao je.

Nakon nekoliko mjeseci ipak je stigao paket iz Njemačke.

Odgovor iz Harley-Davidsona

- Nakon možda pet-šest mjeseci dobio sam paket. Nije to bila nikakva velika materijalna vrijednost, ali taj čin da je netko odvojio vrijeme, spakirao to i poslao meni kao klincu od 14 godina - to me kupilo na najjače. Pokazali su maksimalno poštovanje, istaknuo je.

Priznao je i da je u pismu pokušao dobiti novi motor.

- Probao sam ih slomiti na emocije, ne bi li mi poslali novog Fat Boya, ali nisu, rekao je kroz smijeh.

- Mladost, ludost. Tada sam još mislio da Djed Mraz postoji, kazao je.

Susret nakon 30 godina

Tri desetljeća kasnije dogodio se susret koji, kaže, nije mogao ni zamisliti. Praunuk osnivača Harley-Davidsona čuo je za njegov rad i poželio ga upoznati.

- Prvi put smo se susreli u Budimpešti na natjecanju povodom 120. rođendana Harley-Davidsona. Popeo sam se na pozornicu i bio sam u šoku, nisam ni bio svjestan što se događa, rekao je Vukoja.

Dodao je kako tada nisu imali privatni kontakt, no priča o pismu iz djetinjstva kasnije je stigla do njega.

- Naša prijateljica Ana iz Slovenije ispričala je tu priču Billu Davidsonu - da sam ja taj mali momak koji je kao dječak pisao pismo. Prošle godine, na velikom događaju Harley-Davidson Bike Week u Medulinu, rekao je Ani da me pronađe jer se želi upoznati sa mnom, ispričao je.

Susret se uskoro i dogodio.

- Upoznali smo se i družili nekih sat vremena. Pričali smo o životu, o motorima, o Harley-Davidsonu. Tada mi je obećao da će Harley-Davidson napisati priču o meni, rekao je Vukoja.

Istaknuo je kako mu je radionica središte svakodnevnog života.

Radionica kao drugi dom

- Obavezno idem svaki dan u radionicu, i petkom i svetkom, rekao je.

Dodao je kako tamo odlazi čak i na blagdane.

- Prvi dan Božića svi se probudimo, podijelimo poklone, čestitamo jedni drugima, a ja odem u radionicu popiti kavu, rekao je.

Radionicu opisuje kao svoje utočište.

- To nije posao, to je moj svijet, moja oaza mira. To je meni sve. Jednostavno živim za to, priznao je Vukoja.

Istaknuo je kako je jedna od najvećih prepreka sama lokacija radionice.

- Mi imamo jako puno barijera samim tim što smo u Nuštru. Prvo pitanje je atest. Svaki motocikl na kojem radimo preradu moramo voziti u Veliku Goricu na atest, pa već tu imamo nekih 300 kilometara prepreke, rekao je.

Dodao je kako logistika dodatno otežava posao jer dijelove naručuju iz cijele Europe i Sjedinjenih Država.

Život i biznis u maloj sredini

- Ako nešto naručim iz Njemačke, u roku od 24 ili 48 sati to stigne u Zagreb, ali za Nuštar treba još jedan dan više, pojasnio je.

Ipak, naglasio je kako život u maloj sredini ima i svoje prednosti.

- Tamo je mirno. Meni auto bude ispred radionice cijelu noć otključan i ključ bude u autu. Taj dio mira koji ja imam, moja djeca idu u školu sama od prvog razreda. Ne bojimo se da će se nešto ružno dogoditi, rekao je Vukoja, dodavši da te prednosti nadoknađuju logističke poteškoće.

Govoreći o radnoj etici, istaknuo je da se ona u njegovu slučaju ponajprije temelji na obiteljskom odgoju.

- Mislim da je to više genetika. Slavonci su jako vrijedni, a imam i hercegovački pedigre jer su mi roditelji iz Hercegovine. To je radnička obitelj, rekao je.

Dio djetinjstva proveo je u Njemačkoj, gdje je išao u školu, no kaže da radne navike ipak ponajviše dolaze iz obitelji.

Pronalazak radnika velik problem

U radionici danas radi s kumom, no priznaje da je pronalazak radnika velik problem.

- Ljudi jako brzo gube volju. Misle da će to brže naučiti nego što smo mi naučili. Ja bih volio da dođe takav, ali kad uđu u tu priču, brzo se razočaraju. To je proces koji traje, naglasio je.

Dodao je kako smatra da je riječ o generacijskom problemu.

- Mislim da je stiglo vrijeme instant generacija. Nemaju strpljenja učiti nešto, žrtvovati se i izgubiti vrijeme da bi nešto naučili. Danas radne snage nedostaje svugdje pa samo odu tamo gdje je lakše, rekao je.

Prije nego što se u potpunosti posvetio motociklima, okušao se i u drugim poslovima, među kojima i u jednom poduzetničkom projektu koji je završio neuspjehom.

- To je bila jedna luda ideja u koju smo kum i ja jako vjerovali. Digli smo kredit, uložili osobna sredstva, posudili još novca. Na kraju smo propali i izgubili jako puno novca, prisjetio se.

Ipak, smatra da su iz tog iskustva mnogo naučili.

- Moraš jednom i to probati. Kao nogometaš koji mora jednom promašiti penal, rekao je.

Roditelji i okolina su mu nakon tog neuspjeha savjetovali da pronađe sigurniji posao.

- Govorili su mi da se bavim nekim poštenim poslom, da odem u državnu firmu i radim osam sati. I radio sam na željeznici, ispričao je.

No ondje se, kaže, nikada nije pronašao.

- Svaki dan kad sam išao na posao imao sam knedlu u grlu i kamen u želucu. Ja se tamo nisam vidio. Mentalno nisam bio prisutan, bio sam samo u svojim idejama, rekao je.

Po struci je autolakirer i u početku je radio s automobilima, ali ga je rutinski posao brzo počeo zamarati.

- To bojanje istoga mi je brzo dosadilo. Htio sam uvijek nešto novo, rekao je.

Prvi motocikl preradio je 2016. godine, i to za vlastiti gušt.

- Kupio sam motor i odlučio napraviti nešto za sebe. Taj motor je bio niskobudžetni, napravljen samo za moj "ćef", prisjetio se.

Prekretnica je došla kada je jedan kupac vidio motor i odmah ga poželio kupiti.

- Zoran Šimunović je poludio kad ga je vidio i odmah ga kupio. Onda je krenuo drugi, treći motor, rekao je.

Nakon nekoliko godina odlučili su se u potpunosti posvetiti motociklima.

- Oko 2018. ili 2019. ugasili smo priču s automobilima i od tada radimo samo motore, naglasio je.

Loša iskustva kao škola

Govoreći o preprekama na početku karijere, Vukoja je istaknuo kako su, uz financijski gubitak u ranijem poslovnom pokušaju, postojale i druge okolnosti koje su mnoge mogle odvratiti od daljnjeg poduzetništva.

- Nemaš podršku, nemaš obrazovanje. Ovo što mi danas radimo nije dovoljno da si dobar majstor - moraš biti i dobar psiholog i dobar menadžer, rekao je.

- To me nitko nije učio. Ja sam završeni autolakirer. Mene je moj majstor učio bojanju. Nikakvo ekonomsko obrazovanje nisam imao, a moji roditelji su umirovljeni pekari, pojasnio je.

Dodao je kako je tijekom poslovnog puta susreo i mnogo loših iskustava s ljudima, ali ih danas gleda kao važnu životnu lekciju.

- Kroz karijeru naiđeš na jako puno loših ljudi, ali ja to smatram dobrom školom. Bila je tanka linija hoće li sve završiti naopako ili ćemo doći do ovoga gdje smo danas, rekao je.

Istaknuo je kako su, unatoč svemu, imali i podršku ljudi koji su im pomogli na tom putu.

- Imali smo više podrške od tih dobrih ljudi da bismo došli do ove točke. Jako je važno tko sudjeluje u tom procesu i tko je pored tebe - hoćeš li imati ljude koji gledaju samo trenutnu korist ili ljude koji ti stvarno žele pomoći, naglasio je.

Počeci bez infrastrukture

Prisjetio se i samih početaka, kada nisu imali gotovo nikakvu infrastrukturu za posao.

- Moji roditelji nisu iz te scene, oni su umirovljeni pekari. Kad smo kum i ja krenuli, njegovi roditelji su radili u tiskari. Mi nismo imali ni jednu brusilicu, a kamoli infrastrukturu, radionu ili alat, rekao je.

Upravo ih je taj početak, dodao je, dodatno ojačao.

- Mislim da nas je to u cijeloj karijeri strašno ojačalo i naučilo puno toga, rekao je.

Prvu veliku nagradu osvojili su gotovo slučajno, u suradnji s njemačkom tvrtkom Custom Chrome.

- Dogovor je bio da se motor uopće ne prijavi na natjecanje, nego samo da bude na njihovom štandu. Kad su vidjeli motor, oduševili su se i odlučili ga prijaviti na natjecanje. Ostalo je povijest, rekao je.

Osim posla, motocikli su za njega i velika strast.

- Ja mislim da ne postoji bolja stvar na svijetu. Kad sjednem na motor imam osjećaj da paralelno letim u avionu, da plešem najljepši tango na svijetu, da sam ptica koja leti, opisao je.

"U bajkerskom svijetu nema mjesta podjelama"

U bajkerskom svijetu, dodaje, nema mjesta podjelama.

- U tom rokerskom, bajkerskom svijetu nema mjesta politici i vjeroispovijesti. U našem klubu ima ljudi različitih svjetonazora, vjera i nacija. Tema je samo vožnja, druženje i zafrkancija, istaknuo je.

Priznaje i kako je cijeli svijet motociklizma jako poskupio.

- Motocikli, oprema, putovanja, gorivo. To su skupe igračke, rekao je.

U radu s klijentima naglašava da svaki motocikl mora odražavati identitet vlasnika.

- Mora se ispričati vlasnikov identitet na tom motoru. To je poanta cijele priče. Zato je potrebno i druženje, da kroz razgovor upoznaš čovjeka i onda taj dio identiteta preneseš na dva kotača, pojasnio je.

Dodao je kako se u tom procesu često rađaju i prijateljstva.

- Ja sam veliki emotivac i volim biti među ljudima. Volim se družiti, a pogotovo kada se nakon toga zajedno vozimo, rekao je.

Uz izradu motocikala razvijaju vlastite dijelove

Uz izradu motocikala počeli su razvijati i vlastite dijelove.

- Ovo što smo do sada radili nije biznis, to je umjetnost. A umjetnost nikad nije bila biznis. Zato smo krenuli u razvoj dijelova koji bi nam pokrivali troškove da se i dalje možemo baviti ovom umjetnošću, istaknuo je.

Do sada su razvili 33 različita proizvoda, a dio njih već planiraju plasirati na europsko tržište.

- Dogovorili smo s dva europska distributera da otkupljuju naše dijelove. Imali smo i važan dogovor u Kataru, ali se to sada odgađa, rekao je.

Većina proizvodnje ipak ostaje u Slavoniji.

"Plasirat ćemo Slavoniju diljem Europe"

- Priču smo manje-više zaokružili u Slavoniji, od Nove Gradiške do Vinkovaca i Nuštra. Tako možemo reći da ćemo plasirati Slavoniju diljem Europe, možda i svijeta, naglasio je.

Govoreći o poslovnom okruženju, Vukoja smatra da Hrvatska nije jednostavno mjesto za poduzetništvo.

- Jako puno birokracije, jako puno nepotrebnih koraka i gubljenja vremena na dokazivanje svačega. Nismo uopće dobri po tom pitanju, rekao je.

Posebno problematičnim smatra postupak legalizacije prerada na motociklima.

- Generalno je u Europi to postalo jako komplicirano, ali u Hrvatskoj je još teže jer su uključene dvije ili tri različite institucije za koje mislim da međusobno nemaju komunikaciju. Onda dođete u situaciju da imate rok na carini 15 dana, a ne možete završiti homologaciju u tom roku. I onda vas carina kažnjava. To je luda kuća, zaključio je.

Nikola: Ljubav prema putovanjima počela su još u djetinjstvu

Šibenčanin Nikola Baraka proputovao je više od stotinu zemalja svijeta, a svoju strast prema putovanjima pretvorio je u posao.

O svojim iskustvima, putovanjima i životu na cesti govorio je gostujući u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2.

Prisjetio se kako je ljubav prema putovanjima počela još u djetinjstvu. Kao inspiraciju naveo je filmove o Indiani Jonesu.

- Mislim da sam kao dijete, dok sam gledao serijal Indiana Jones, već osjetio da bih volio vidjeti svijet. Kad sam vidio njega kao dijete kako putuje s roditeljima po povijesnim lokacijama i upoznaje svijet, mislim da sam već tada osjetio da bih i ja to volio, rekao je Baraka.

Kao jedno od ključnih putovanja u svom životu naveo je odlazak u Aziju s dvojicom prijatelja, gdje su proveli 40 dana.

Upravo tada počela se rađati ideja o putovanju oko svijeta.

Putovanje koje je sve promijenilo

- Već na povratku, na letu iz Kuala Lumpura za London, složio sam sljedeće putovanje - put oko svijeta. Jedan prijatelj se vratio u Kuala Lumpur i upisao školu za pilote, drugi se ukrcao na kruzer i otišao u Miami, a ja sam ostao sam s tim planom, ispričao je.

Dodao je kako je nekoliko godina razrađivao plan, u vrijeme kada putovanja nisu bila toliko popularna kao danas.

Na kraju je odlučio putovanje podijeliti u pet dionica i ponuditi ljudima da mu se pridruže.

- Očekivao sam da će se prijaviti možda jedna ili dvije osobe. Objavio sam to na Facebooku, a onda je počeo zvoniti telefon. Sve medijske kuće u Hrvatskoj željele su čuti o čemu se radi. Na kraju se prijavilo 86 ljudi, rekao je.

Upravo je to putovanje na neki način spojilo ugodno s korisnim i pretvorilo njegovu strast u posao.

- Moja ideja uopće nije bila da otvorim agenciju. Moja ideja bila je putovati svijetom. Međutim, ljudi koji su putovali sa mnom rekli su: "Nikola, želimo ponovno ići". Jedni su htjeli ići u Rusiju, Mongoliju, Kinu, drugi na druga mjesta, rekao je.

Kada je organizirao novo putovanje, prijavilo se čak 180 ljudi.

- Tada sam rekao - ili ću otvoriti agenciju ili ću odustati od svega toga, dodao je.

Više od sto zemalja svijeta

Baraka je rekao kako je tijekom godina posjetio između 100 i 110 zemalja svijeta.

- U jednom trenutku sam prebrojao. Negdje sam između sto i sto deset zemalja. Pratio sam do sto. U mom poslu je to referenca, a u privatnom životu podsjetnik koliko sam daleko dogurao od onog klinca koji je sanjao putovati, rekao je.

Dodao je kako broj posjećenih zemalja za njega nije trofej.

- Nije to neki trofej, nego podsjetnik, istaknuo je.

Govoreći o putovanjima, rekao je kako je s vremenom promijenio način na koji ih doživljava.

- Mislim da je najveća lekcija koju sam na putovanju naučio da svijet ne traži naše osvajanje nego naše poštovanje i razumijevanje, rekao je.

Dodao je kako ga danas najviše ispunjava promatranje životinja u njihovom prirodnom okruženju.

- Nakon što sam vidio sve te spomenike i lokacije po svijetu, ono što me danas najviše ispunjava je susret s divljim životinjama u njihovom prirodnom okruženju, rekao je.

Utjecaj društvenih mreža

Osvrnuo se i na način na koji su društvene mreže promijenile način putovanja.

- Mislim da se više bavimo Instagram vizualom nego doživljajem lokacije, rekao je.

Jedan od načina putovanja koji posebno voli je putovanje cestom.

- Volim putovati Jeepom. Na taj način osjetiš prostor kroz koji prolaziš, a cesta ti daje izazove. Ti izazovi često na kraju postanu najljepši dio putovanja jer upoznaš ljude i mentalitet, rekao je.

Prisjetio se i jedne situacije iz Mauritanije kada im je pukla guma.

- Stali smo na cesti, a ljudi su nakon deset minuta stali i pomogli nam. Nitko nije tražio novac, samo su htjeli pomoći, rekao je.

Iskustva iz Irana

Govorio je i o putovanju kroz Iran.

- Svi ljudi su bili toliko ljubazni i pristupačni. Imali smo bezbroj situacija u kojima su nam pomogli, rekao je.

Prisjetio se i situacije kada su ostali bez goriva.

- Ostali smo bez dizela u Teheranu. Stali smo na jedno gradilište i ljudi su nam dali dvadeset litara dizela. Nitko nije htio naplatiti, rekao je.

Dodao je kako su kasnije navečer ponovno trebali gorivo.

- Pokucali smo na jedan kontejner. Čovjek je spavao, ustao je iz kreveta, otvorio bačvu i natočio nam dizel. Nitko nije htio uzeti novac, rekao je.

Laos bez masovnog turizma

Među zemljama koje su ga posebno oduševile izdvojio je azijski Laos.

- Laos me u zadnje vrijeme baš oduševio jer nema masovnog turizma, rekao je.

Posebno je izdvojio grad Luang Prabang.

- To je spoj azijske kulture i francuskog šarma. Kolonijalne kuće pretvorene su u hotele i restorane, rekao je.

Dodao je kako su ljudi ondje nenametljivi i mirni.

- Nema tog verbalnog nasilja gdje vas netko stalno nagovara da nešto kupite, rekao je.

- I na izletima nema puno ljudi, nema gužvi i nema dugih redova, naglasio je.

Ronjenje s kitovima u Norveškoj

Govorio je i o iskustvu iz Norveške, gdje je imao priliku roniti s kitovima.

- Sjednete ujutro u gumenjak, vani je minus petnaest, more ima pet stupnjeva, tražite kitove i kad ih pronađete, skočite u more i pokušate im se približiti, rekao je.

Kakav je dobar suputnik?

Govoreći o suputnicima, rekao je da je najvažnije da osoba ne stvara dodatni pritisak.

- Putovanje je dosta intenzivno, tako da ne treba dodatno stvarati svađe i pritisak, rekao je.

Dodao je kako danas sve više voli sporija putovanja.

- Volim gastronomiju i u zadnje vrijeme volim sporije putovati, više uživati na destinaciji i bez žurbe, rekao je.

Istaknuo je i da na putovanja često ide s obitelji.

- Supruga i djeca putuju sa mnom, rekao je.

Putovanja s obitelji

Dodao je kako mu je posebno drago vidjeti kako njegova djeca doživljavaju svijet.

- Kada vide životinje na safariju iz neposredne blizine, kad otkrivaju zemlje, to je poseban trenutak i ima simbolike, osjećam da se s djecom zatvara taj krug, rekao je.

Govorio je i o financiranju putovanja.

- Godinama sam vodio turističku agenciju, ali sam je prodao jer sam osjetio da me operativa previše opterećuje, rekao je.

Dodao je kako se danas više bavi turizmom u Šibeniku i avanturističkim aktivnostima.

- Počeo sam s kajacima, pa zipline, i tako zaokružio cijelu tu priču s avanturističkom ponudom u Šibeniku, rekao je.

Na pitanje koji su mu sljedeći izazovi, kaže da bi volio vidjeti kojih još petnaestak zemalja, pa se vratiti u određene zemlje i ponovno ih doživjeti.

Putovanja ne moraju nužno biti preskupa - ako se planiraju na vrijeme

Istaknuo je kako putovanja ne moraju nužno biti preskupa ako se planiraju na vrijeme.

- Ne možemo reći da je to jeftino, ali ako se prilagodite na vrijeme, kupite karte na akcijama i prilagodite se terminima kada aviokompanije imaju jeftinije cijene, može se značajno smanjiti cijena, rekao je.

Za kraj je poručio da ljudi ne bi trebali čekati s ostvarivanjem svojih snova.

- Kao klinac sam sanjao o putovanjima i posvetio sam puno energije tome. Ne treba čekati. Vrijeme prolazi i treba odvojiti vrijeme za život, ne samo za posao i karijeru, zaključio je Baraka.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: