Runko Luttenberger: Flaširana voda jedna je od najapsurdnijih industrija

Dokumentarni serijal "Dobra ekonomija" obradio je temu o vodi. Pritisak turizma dodatno opterećuje vodne sustave: prosječni turist dnevno potroši oko 440 litara vode, gotovo dvostruko više od lokalnog stanovnika. 

Inženjerka građevinarstva Tatjana Uzelac je istaknula da najveći broj ljudi živi u Europi i na Mediteranu. 

- Tu je opterećenje od turizma, pa taj nedostatak vode, a taj turizam je veliki problem. Infrastruktura koja je dimenzionirana za domicilno stanovništvo, za vrijeme ljeta ili turista se utrostručuje, dodala je. 

"Koga vraga će bazen pored mora?"

Lidija Runko Luttenberger s Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci je rekla kako je dovoljno pogledati primjer u Istri. Oni imaju bazena puno, a Istra je žedno područje, nemaju previše vode. 

- Vrlo često se dogodi da moraju štedjeti, zatvarati ventile, nema vode dovoljno. Kako objasniti činjenicu da Ministarstvo gospodarstva sufinancira gradnju bazena za turizam? Bazeni su ogromni potrošači vode, ne samo što su potrošači nego i veliki onečišćivači vode, jer tu vodu treba ispuštati nakon što je kemijski obrađena, dodala je.

Umjesto da država poduzima sve, da se ne postupa tako neekonomično, pogotovo u ovom obalnom dijelu gdje imamo krasno more.

- Koga vraga će bazen pored mora? Ja sam nekad razmišljala je li to poziv da slobodno zagađujemo more, jer evo imamo čist bazen. Ako ste veliki potrošač vode, recimo da imate bazen, vi plaćate po jedinici isto kao da ste mali potrošač, kao da trošite vodu za piće, onaj neophodni dio, rekla je. 

Uzelac je naglasila kako su bazeni jako velik problem. 

- Postoje sustavi gdje se ta voda pročišćava, ali to nitko ne kontrolira. Onda pred sezonu ljudi mijenjaju vodu i samo ispuste na ulicu, njive, u poljoprivredne površine, što je ogromno zagađenje, naglasila je.

Voditeljica projekta Čazma Natura Dajana Petrina je rekla kako hrvatsko zakonodavstvo uopće nije poznavalo biološke bazene kao javna kupališta.

- Jedini način je bio da promijenimo hrvatsko zakonodavstvo i uvedemo biološka kupališta u sam pravilnik i tako omogućimo nama, ali i svim drugim zainteresiranima, da se omogući izgradnja ovakvog tipa bazena, naglasila je.

Biološki bazen

Prva i osnovna prednost je da nema klora i kemije, pa tako da nema iritacije i negativnog utjecaja klora na sam zdravstveni sustav ljudi.

- Nema ni iritacije očiju i nema mirisa. Imamo puno manje troškova održavanja. Ti troškovi se prvenstveno vide u činjenici da mi vodu ne moramo iz sezone u sezonu mijenjati, već voda koju smo pustili u sam bazen može ostati u narednoj sezoni, s obzirom na to da se biofilteri pale već u rano proljeće, odnosno tijekom travnja, kako bi se ta voda pročistila i bila spremna za novu sezonu, rekla je.

Sljedeća je prednost što ne moraju u tijeku samog rada bazena mijenjati vodu, a primjer iz konvencionalnih bazena je da oni čak i nekoliko puta u svojoj sezoni moraju promijeniti vodu.

- Potrošnja struje je pet puta manja s obzirom na to da imamo manju snagu pumpi koje zapravo odrade bolji posao, dodala je. 

Direktor tvrtke PIN studio Petar Kozina je cijelu osnovnu, srednju i fakultet proveo u Zagrebu i uvijek je bio problem gdje popiti vodu. 

- Meni je to bilo prilično poznato. Svaki taj Francek koji se nalazi u Zagrebu je bio dostupan. Znali smo gdje je bilo i špine na igralištu i ovakvih i onakvih koji nisu Franceki. Kad se natječaj otvorio to mi je dalo poticaj na neki način da ispravim sve ono što mi je falilo. To mi je bio nekakav nepraktičan dizajn, da se cijeli pošpricam. U primozgu je ostalo i čekalo svoj trenutak kada će se aktivirati. Kada je prošao projekt Žedni grad u Zadru, to je bio projekt kojeg je pokrenuo Saša Šimpraga, rekao je.

Tim projektom je Saša pokušao u gradovima nametnuti pitanje dostupnosti javne vode.

- U tom trenutku smo smislili jedan drveni paviljon u kojem je dovedena cijev koja nije spojena ni na što, a cijev ima svoju slavinu i otvorite vodu, a vode nema. To je bio apsurd. Kada je grad to doživio kao nešto što je ipak ozbiljna tema, onda je na račun toga otvorio dvije povijesne špine. Sanirao ih je i pokrenuo i to ljeto nakon tog projekta u gradu su na pet bunara proradile dvije slavine. To je dalo najvjerojatnije nekome u gradskoj upravi poticaj da vidi što se dalje po tom pitanju može napraviti. I u tom trenutku smo dobili pozive, naglasio je. 

Javna špina

I od tog kontakta sve je krenulo.

- Mi smo trenutno uspjeli Vodeku graditi u 17 gradova po Hrvatskoj. Redovito nam se u sličnom periodu godine takvi gradovi i općine javljaju. Ako je poticaj za staviti javnu špinu u javni prostorn - turizam, onda je to dobro, rekao je.

Lidija Runko Luttenberger je naglasila da je flaširana voda jedna od najapsurdnijih industrija koje postoje. 

- Naravno, ona donosi ogroman profit. Mi čak neke izvore dajemo po nižoj cijeni, a koncesija je još niža, jer to dajemo kao tehnološku vodu. Ovaj plaća naknadu kao da je tehnološka, a mi je kao prvoklasnu vodu kupujemo u dućanima. Ajde još ako je u staklu, ali ako je u plastici, sigurno je daleko manje zdrava jer mi u plastici imamo razne supstance koje dodajemo tim smolama da bi ta boca bila prozirnija, ljepša i atraktivnija. Sve se to polako ispušta u vodu i to su jako opasne tvari, istaknula je.

Petar Kozina je naglasio da je voda pitanje zdravlja i standarda života.

- Vodu bi trebalo učiniti dostupnu svima. Pitanje boca je pitanje ekologije i ekonomije, dodao je. 

"Plaćamo nešto što zagađuje okoliš"

Vlasnica tvrtke Pirya Dora Maroš je istaknula da plaćamo nešto što zagađuje okoliš i to plaćamo skupo. 

- Plastika iz tih boca nikad neće nestati. Samo se usitnjava od mikro prema nano česticama pa se nalazi u vodi, u hrani, u našem tijelu, svugdje se nalazi. S vremenom jednostavno će nas potopiti, rekla je. 

Sustavni način kontrole

Tatjana Uzelac je naglasila kako je pitanje koliko se kontrolira flaširana voda.

- Koliko stoji, kako je skladištena i gdje je. Kod vode iz vodovoda, ovdje ipak postoji nekakav sustavni način kontrole, uzimanja uzoraka i recimo da je sigurnija voda iz vodovoda nego ova u dućanu, rekla je. 

Ako ste propustili drugu epizodu, možete je besplatno pogledati na našoj multimedijskoj platformi HRTi, gdje se nalaze i epizode prve sezone serijala Dobra ekonomija.