Stanovnici Azora neraskidivo povezani s kitovima

Mediteransko ili Sredozemno more najveće je zatvoreno more na svijetu, a Mediteran - jedno od najnaseljenijih i najrazvijenijih područja. U povodu Dana Mediterana u HRT-ovoj emisiji More emitiran je prilog o promatranju kitova u Portugalu. 

Stanovnici portugalskih Azora već stoljećima su neraskidivo povezani s kitovima. Najočitije je to među stanovnicima Pica.

- Drukčije nije moglo biti. Bio je to odnos stanovnika Pica, kitolovaca i samih kitova, rekla je Alexandra Teles, jedna od stanovnica čija egzistencija i dalje ovisi o kitovima.

Danas je ovaj priobalni gradić poznat po promatranju kitova, ali nije uvijek bilo tako. Većina mještana bavila se kitolovstvom sve dok portugalske vlasti nisu zabranile tu praksu.

 - Čula sam da nije išlo lako. Da tada to nisu baš dobro prihvatili jer je došlo iznenada, preko noći. A kitolov je bio veoma ukorijenjen u društvu. Stanovnici su živjeli od toga i veoma su poštovali ulješure. Tražili su veće kitove jer više kitova ulja donosi više novca. Kitovo ulje rabilo se za ulične svjetiljke i za podmazivanje strojeva, pojašnjava Teles.

Osim ulja, vrlo cijenjeni su bili i kitove kosti i zubi od kojih su se pravile različite rukotvorine. Bio je to vrlo kvalitetan materijal. Rezbarenje kitovih kostiju razvilo se na američkim brodovima za kitolov, a onda su i Azorci to preuzeli.

Zabrana kitolova prisilila je Azorce na promjene. Počeli su se baviti turizmom i organizirati promatranja kitova za turističke grupe. Koriste se istim metodama kao i njihovi pretci- s promatračnice gledaju ima li kitova u blizini i onda se spuštaju na ocean.

- Kad smo počeli s ovime, imali smo samo nekoliko klijenata. Bili su to ljudi koji bi se pojavili... Pozivali bismo ih da dođu. Kitolov je uvijek bio simbol Azora. Počeli smo s otprilike 50 ljudi. A sada posljednjih godina imamo otprilike 12 000 klijenata, dodala je Teles.

Vremena se mijenjaju, tradicija kitolova odlazi u prošlost. Tamo gdje joj je i mjesto.