Zašto se ne volimo uspoređivati s Irskom?

Vodimo vas u Irsku, jednu od najbogatijih zemalja Europske unije s kojom se volimo uspoređivati, a u koju se odselilo oko 20 tisuća Hrvata. Što nas s Irskom veže, u čemu smo slični, a u čemu različiti, na ulicama Dublina provjerila je ekipa emisije Globalna Hrvatska.

Očekivali smo maglu, kišu, rosulju i sve one neprilike koje krase ovaj smaragdni otok, ali u Dublinu nas je dočekalo sunčano vrijeme. Ulica O'Connell, najstarija i najpopularnija u Dublinu, duga 600 metara, prepuna je trgovina, restorana, nema što nećete pronaći ovdje. Ova ulica nešto potpuno drukčije, no o tome ćemo drugom prilikom.

No, posjetiti tu ulicu možete i zbog Dublinske igle ili Spire of Dublin. Riječ je o 120 metara visokom spomeniku, koji nalikuje na iglu. Težak je više od 130 tona, promjer pri dnu mu je tri metra, a na vrhu samo 15 centimetara.

Do 1919. godine, da biste mogli proći mostom Ha'penny, morali ste izdvojiti pola penija, i otuda ime mosta - nastao je skraćenim izgovorom izraza "pola penija". Nalazi se na rijeci Liffey i presijeca grad napola.

Ako vas zanima, pak, kakvi dojmovi naše ekipa iz Dublina, oni su jednako tako podijeljeni. To je s jedne strane grad zabave, veselja, prekrasne arhitekture, muzeja, parkova, a s druge strane i grad onih koji ovdje nikada nisu pronašli svoj dom.

U novije vrijeme, 2012. godine, kada su s tog mosta skidali ljubavne lokote, oni su težili čak 300 kg pa se može reći da je unatoč svemu Dublin i grad ljubavi.

Glavni grad Irske poznat je po svojim pubovima, a srce zabave je u četvrti Temple'Bar.

Slučajno je u šetnji Dublinom naša ekipa naišla na jednu baš autentičnu prodavaonicu rock albuma koji su svojevrsna povijest najpoznatijih irskih bendova. Upoznali su i jednog mladića iz Švicarske. Evo zašto je on posjetio Dublin:

- Posebno mi se sviđa glazbena scena ovoga grada, poput skupine U2 koja je imala najveći utjecaj na glazbu irskog otoka i šire. Tu su dakako i Thin Lizzy, Rory Gallagher, kaže Simon iz Švicarske.

Glazba je, uz pivnice, u srcu irske kulture. Neizostavni Cranberries, Sinead O'Conner i The Pogues, i svi su oni na svoj način opjevali svoj otok, a najpoznatiji je hit opjevan i na hrvatskome jeziku "Dirty Old Town" - u prijevodi "Šporki stari grad".

Kvart The Temple Bar poznat je po dobroj zabavi, posebice u večernjim satima. Ondje ćete za obrok izdvojiti od 15 do 25 eura. U tradicionalna jela ubrajaju se gulaš s Guinessom, pita s gulašem i pire krumpirom - Cottage Pie ili The Famous Dublin Coddle.

U Zagrebu ćete, primjerice, za tradicionalnu sarmu izdvojiti 10 eura, za pašticadu ili zagrebački odrezak 14 eura.

Među gastronomskim draguljima Zelenog otoka je i kultni irski restoran u kojemu se okupljaju poznati i slavni, npr. Bruce Springsteen, Sandra Bullock i Tom Cruise.

U Irskoj ne znaju za kulturu ispijanja kave poput nas Hrvata. Uglavnom su kafići unutra zbog vremena koje je nepredvidljivo, pa nećete pronaći stolove vani. Traži se uglavnom kava ''To go'' a za jedan espresso izdvojit ćete 3 eura i 70 centi… 

Hrvati su u svijetu poznati po kulturi ispijanja kave, moru, kvadratićima, kravati i nogometu, no često se postavlja pitanje kako brendiramo svoje znamenitosti i jesmo li u tomu dovoljno uspješni. Irci su, pak, majstori marketinga i brendiranja. Već i sama zelena boja - podsjeća nas na Irsku, a tu su i djetelina, keltski križ, harfa, Guinness, Sveti Patrik, glazba i gaelski jezik...

Svi natpisi u Irskoj su dvojezični - na irskom i engleskom. Irski ili irski gaelski jezik jedan je od dva službena jezika na otoku. Irci kažu da ga razumiju, učili su ga u školi, ali se danas gotovo i ne koristi u svakodnevnom govoru.

Trinity College najstarije je irsko sveučilište. Ondje se obrazovao Oscar Wilde, u njemu se nalazi, kako neki kažu, najljepša knjiga na svijetu - oslikani rukopis Evanđelja na latinskom - Knjiga Kellsa.

Našu je ekipu iznenadilo što se ulaz u Katedralu sv. Patricka naplaćuje, što nije uobičajeno kod nas. Ulaznica za odrasle stoji 10 eura, za umirovljenike i studente 9, a za djecu 4,50. Godišnje ju posjećuje oko 300 tisuća ljudi. U njoj je pokopan Jonathan Swift, autor "Guliverovih putovanja".

Hrvati se pak okupljaju u župnoj crkvi Svete Marije, u dijelu grada u kojemu se nalazi i najmlađa hrvatska katolička misija u svijetu.

Ono o čemu se manje govori jest ona druga strana dublinske medalje. Ulica O'Donell, s početka priče, noću ni približno slična dnevnoj atmosferi. Prema statistici, Irska je dosegla najveći broj beskućnika ikada.

Kao i Hrvatska, i ta je otočna zemlja primila velik broj pridošlica. Dok se u Hrvatskoj najviše bavimo njihovom integracijom, u Irskoj je tema svih tema - manjak stambenog prostora.

Smještaj je, reći će tamošnji Hrvati, noćna mora te zemlje. Pa ipak, ondje je svoj dom pronašlo oko 20 tisuća Hrvata. Irska je poput Hrvatske, zemlja velikog iseljeništva, od koje bismo mogli naučiti kako privući iseljenike da se vrate.

U Hrvatskoj je nedavno osnovano Ministarstvo demografije i useljeništva, irsko postoji dugi niz godina i vrlo uspješno surađuje s Ircima u svijetu. Ipak, treba spomenuti da, unatoč tomu što je Irska jedna od najuspješnijih zemalja EU-a, Irci se i dalje sele. Premda su pravci migracija prilično predvidljivi, iz siromašnih zemalja u bogatije, Europa nas uvijek uspije iznenaditi!