Je li u Hrvatskoj potrebna protonska terapija?

Je li u Hrvatskoj potrebna protonska terapija? Riječ je o najnaprednijem radioterapijskom tretmanu u liječenju malignih bolesti koji se provodi s pomoću vrlo snažnih uređaja, uz koordinaciju liječnika i fizičara. Njezina je prednost u tome što se ciljano uništavaju samo maligne stanice, a to znatno povećava izglede za preživljavanje i poboljšava kvalitetu života pacijenta. 

Uništiti maligna tkiva i pritom maksimalno sačuvati ona zdrava cilj je protonske terapije, koju provodi samo 60-ak centara u svijetu. Zasad nije dostupna u Hrvatskoj pa neki naši najmlađi onkološki pacijenti, na teret HZZO-a, na liječenje odlaze u Češku ili Švicarsku. 

- Ona je puno poštednija i kraće traje nego standardna radioterapija, a ima veću efektivnost liječenja malignog tumora, ali, recimo, prosječno u nekoliko tretmana, tjedana, liječi se maligna bolest, kaže prof. dr. sc. Goran Roić, ravnatelj Klinike za dječje bolesti.

Terapija je potpuno bezbolna, a nuspojave su vrtoglavica i crvenilo, koje brzo prolaze, stoga se odgovor na pitanje trebamo li u Hrvatskoj imati protonsku terapiju nameće sam po sebi. 

- Mogu reći da su trenutačni načini liječenja vrlo zastarjeli, aparati se stalno kvare, žene na dnevnoj bazi otkazuju svoje terapije, tako da mi se sve ono što je novo i inovativno čini u ovom trenutku kao neki nedosanjani san, kaže Ivana Kalogjera, predsjednica udruge "Nismo same".

Hrvatska trenutačno nema uvjete za provođenje protonske terapije. 

- Infrastruktura se gradi posebno, ne uklapa se u postojeće kapacitete hrvatskih bolnica, to su inače veliki uređaji koji idu u kategoriju do 2000 kvadrata, njihova težina je preko 100 tona, kaže Boris Šimić, organizator i distributer uređaja.

Osim infrastrukture - potrebni su i stručnjaci, liječnici terapiju provode uz pomoć fizičara. 

- Jako bitna stavka u svemu tome je njihova edukacija. Na PMF-u ima nešto fizičara, ali nema dovoljno, kaže akademik dr. sc. Milko Jakšić sa Zavoda za eksperimentalnu fiziku u Institutu Ruđer Bošković.

A bit će potreban i zakonodavni okvir - na kojemu će raditi nekoliko resora, na čelu s Ministarstvom zdravstva.