Kako organizam zna kada nekog hormona ima dovoljno?

Hormoni utječu na brojne procese u našem tijelu, od metabolizma i rasta do reprodukcije i odgovora na stres. Ali kako organizam zna kada nekog hormona ima dovoljno, a kada ga treba više? 

Endokrinologinja objašnjava kako funkcionira taj sustav i što se događa kod inzulinske rezistencije.

Hormoni su kemijski glasnici koje stvaraju žlijezde i određena tkiva, a putem krvi prenose poruke različitim dijelovima tijela. Utječu na brojne procese, među ostalim na metabolizam, rast i razvoj, reprodukciju te odgovor organizma na stres, a njihovo stvaranje i lučenje je pod stalnom kontrolom organizma.

Kako izgleda regulacija hormona

Važnu ulogu u toj kontroli imaju hipotalamus i hipofiza, koji zajedno upravljaju radom brojnih drugih žlijezda u tijelu.

- Među svim tim žlijezdama imamo dvije koje su glavne: hipotalamus i hipofiza. One su poput šefova i drugim žlijezdama daju upute kako trebaju raditi, slikovito je objasnila dr. sc. Petra Meliš, dr. med., specijalistica endokrinologije i dijabetologije.

Komunikacija pritom ide u oba smjera. Periferne žlijezde na neki način 'javljaju' hipotalamusu i hipofizi ima li određenog hormona dovoljno ili je potrebno potaknuti njegovo daljnje stvaranje

- Ako hormona ima dovoljno, hipotalamus i hipofiza dobivaju informaciju da više ne treba poticati njegovo lučenje. Ono se smanjuje dok razina ponovno ne padne, a onda se ciklus ponavlja, pojasnila je.

Takav način regulacije naziva se negativnom povratnom spregom i karakterističan je za endokrini sustav.

Što je inzulinska rezistencija?

Iako se o inzulinskoj rezistenciji posljednjih godina mnogo govori, Meliš prije svega naglašava jednu važnu stvar.

- Inzulinska rezistencija nije dijagnoza, nego stanje, rekla je.

Najčešće se javlja kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom i povećanom količinom masnog tkiva. Kod inzulinske rezistencije stanice slabije reagiraju na djelovanje inzulina, hormona koji ima važnu ulogu u regulaciji glukoze u krvi.

- Receptori ne mogu odgovarajuće reagirati na inzulin koji se nalazi u krvi pa ne obavljaju zadaću koju imaju, a to je pospremiti višak glukoze u stanicu. Ako se to ne dogodi, u tijelu ostaje višak glukoze, objasnila je Meliš.

Organizam neko vrijeme može kompenzirati takvo stanje. Kada više ne uspijeva održavati razinu glukoze u odgovarajućim granicama, povećava se rizik daljnjih poremećaja regulacije šećera u krvi

- Dok god tijelo to može samo razriješiti, neće doći do nastanka predijabetesa ili šećerne bolesti, objasnila je Meliš.