Kako pomoći onkološkim i teško bolesnim pacijentima koji se osjećaju usamljeno?

Usamljenost je jedna od tema o kojoj se rijetko govori, a koja duboko pogađa onkološke i teško bolesne pacijente. Mnogi se, čak i uz podršku obitelji i prijatelja, osjećaju izolirano, neshvaćeno i emocionalno distancirano.

Dijagnoza maligne bolesti često dolazi iznenada, kao nagli udarac koji pacijenta izbacuje iz svakodnevice, sigurnosti i predvidljivosti života. U trenutku kada se svijet ruši, oslonac bi trebala biti obitelj, prijatelji, sustav. Ipak, mnogi onkološki bolesnici, unatoč prisutnosti drugih, ostaju duboko usamljeni. Ne zato što oko njih nema ljudi, nego zato što ih malo tko istinski razumije.

- To dođe tako, jednostavno nepredvidivo, nenadano i čovjek to i ne očekuje, opisuje doc. dr. sc. prim. Vesna Ramljak, specijalistica onkologije i citologije, kako se osjeća pacijent kada se suoči s dijagnozom.

- U svemu tome zapravo svaki pacijent prolazi sam i dolazi u fazu kada se, poput epidemije, širi taj osjećaj usamljenosti, dodaje.

Usamljenost se kod onkoloških pacijenata ne svodi samo na fizičku izolaciju, ona je duboko emocionalna i psihološka. Ramljak upozorava da se bolesnici često osjećaju neshvaćeno i čak krivo, kao da bolest označuje osobni neuspjeh.

- Ljudi se mogu osjećati nevoljeno, neshvaćeno, ponajprije neshvaćeno od ljudi s kojima su okruženi, kaže.

U mnogim slučajevima dijagnoza izaziva poremećaje i u obiteljskim odnosima.

- Imamo jako puno događaja koji su jako ružni u jednoj obitelji gdje dolazi do raspada brakova, do neshvaćanja bračnih parova što se u biti događa toj osobi, dodaje Ramljak.

Kao odgovor na ovu patnju, klinička psihologinja Ivona Poljak naglašava da podrška ne smije biti svedena na površne fraze poput „budi pozitivan“ ili „sve će biti u redu“. Takve poruke, iako izrečene s dobrim namjerama, mogu dodatno izolirati pacijenta.

- Ne govoriti ljudima da će sve biti dobro, da ih razumijemo, da samo trebaju biti pozitivni, da trebaju biti jaki... To su vrlo česte poruke koje oboljele osobe čuju i to je nešto što im u tom trenu apsolutno ne treba, ističe Poljak.

Umjesto toga, potrebna je iskrena prisutnost, empatija i spremnost na slušanje.

- Treba im pokušaj razumijevanja. Možeš reći: ‘Ja pokušavam ovo razumjeti, htio bih znati kako ti je’, ali zapravo ja u ovom trenu to ne znam, kaže.

Slično razmišlja i Goranka Perc, dopredsjednica udruge „Nismo same“, koja se i sama liječila od raka. Njezino iskustvo pokazuje koliko je teško ne samo pacijentima nego i njihovim bližnjima koji često ne znaju kako se postaviti, kako pomoći.

- Mi kada se razbolimo, kao pacijenti, teško nam je. Meni je bilo teško. Ali mislim da je bilo još teže mojim roditeljima i mojem suprugu, kaže Perc.

Obitelj, kaže, često vrluda i gubi se u pokušaju da bude potpora, ali bez pravih informacija ili smjernica.

Zato je važno, ističe, pružiti podršku i njima jer će tako i sam pacijent osjetiti olakšanje.

- Pričuvati dijete, speglati, otići do dućana, riješiti uputnice, naručiti na neki pregled, to se možda ovako čini trivijalno, međutim to je iznimno važno za pacijente, zaključuje.

Istina ili mit

Mnogi pacijenti se osjećaju najusamljenije nakon završetka liječenja – ISTINA

Ako imate obitelj i prijatelje, ne možete biti usamljeni – MIT

Usamljenost može imati ozbiljne posljedice na zdravlje - ISTINA