Muško mentalno zdravlje: "Budi muško" i cijena potiskivanja emocija

"Budi muško", "ne pokazuj slabost", "izdrži". Poruke koje se prenose generacijama duboko su utkane u način na koji muškarci doživljavaju i skrivaju vlastitu ranjivost, često na štetu svojeg mentalnog zdravlja.

O mentalnom zdravlju danas se govori više nego ikad, no jedno područje i dalje ostaje u sjeni – mentalno zdravlje muškaraca. Iako su statistike alarmantne, osobito kada je riječ o suicidu, muškarci i dalje rijetko traže pomoć, a njihova patnja često prolazi nezamijećeno.

Muškarci tiho pate

- Razloga zašto o muškom mentalnom zdravlju treba govoriti ima jako puno. Ono je izravno povezano s općim zdravljem, dugovječnošću i kvalitetom života, istaknuo je psiholog i mentalni trener Igor Čerenšek u podcastu PSIHOLOGIJA na Radiju Sljeme.

Dodao je kako upravo muškarci čine najugroženiju skupinu jer pomoć traže rijetko ili gotovo nikada. „Oni tiho pate. To ne znači da ne pate, nego da o tome ne govore. I upravo je to tragično“, naglasio je.

Podaci pokazuju da muškarci znatno češće počine suicid nego žene, no unatoč tomu rjeđe se uključuju u sustav mentalnozdravstvene skrbi. Takav paradoks otvara važno pitanje – zašto ih ne prepoznajemo na vrijeme?

Društvene norme i slika "pravog muškarca"

Prema riječima specijalista psihijatrije doc. dr. sc. Natka Gereša, odgovor se velikim dijelom krije u društvenim normama i očekivanjima.

- Muško mentalno zdravlje ima svoje specifičnosti jer je snažno povezano s idejom pravog muškarca. Od malih nogu čujemo poruke poput: "budi muško", "ne plači", "ne pokazuj slabost", objašnjava Gereš.

Takva očekivanja potiču muškarce da skrivaju emocije ranjivosti, da budu samodostatni i da sve rješavaju sami, u skladu s ulogom zaštitnika i hranitelja obitelji. Traženje pomoći, pokazivanje tuge ili straha često se doživljava kao slabost – nešto što treba izbjeći.

Kako muškarci iskazuju psihičku patnju

Zbog toga se već u adolescenciji pojavljuju razlike u načinu na koji djevojke i mladići izražavaju psihičku patnju.

- Djevojke će češće reći da su tužne, tjeskobne, bezvoljne. Muškarci će, s druge strane, češće pokazivati ponašanja koja na prvi pogled ne izgledaju kao patnja – poput pojačanog konzumiranja alkohola, agresije, rizične vožnje ili nespecifičnih tjelesnih tegoba, kaže Gereš.

Takvi obrasci dovode do tzv. tihe krize. Iako muškarci četiri puta češće počine suicid, depresija se dvostruko ili trostruko češće dijagnosticira ženama.

- To je dijagnostički jaz. Muškarci očito imaju probleme, ali ih sustav i društvo ne uspijevaju prepoznati na vrijeme niti ih dovoljno osnažiti da potraže pomoć, upozorava Gereš.

Mentalno zdravlje kao zdravstveno, a ne društveno pitanje

Zbog načina na koji se njihova patnja manifestira, muško se mentalno zdravlje često percipira kao društveni problem – putem nasilja, ovisnosti ili devijantnih ponašanja – umjesto kao zdravstveni problem kojemu su potrebni podrška i liječenje.

Upravo zato važno je otvoreno govoriti o muškom mentalnom zdravlju. Ne kako bi se zanemarile druge skupine, nego kako bi se prepoznale specifičnosti i razbili štetni obrasci.

- Isticanje ove teme daje nadu da ćemo u budućnosti nešto promijeniti, da ćemo početi djelovati, poručuje Čerenšek.