Terapijsko pisanje: Prostor otvorenosti, slobode i organiziranja misli

Pisanje često povezujemo s talentom, školskim zadaćama ili književnošću, no sve češće se spominje i kao alat za brigu o mentalnom zdravlju. Terapijsko pisanje ne traži literarne ambicije, lijep stil ni 'prave' riječi. Potrebna je samo iskrenost i spremnost da zastanemo i poslušamo sebe.

- S terapeutom je uvijek dobro porazgovarati, ali kad govorimo o terapijskom pisanju, važno je reći da ne mora sve biti strogo strukturirano, rekla je u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu Tomica Šćavina, psihologinja i spisateljica, autorica i voditeljica radionica terapijskog pisanja.

Kako objašnjava, i sama je pisati počela vrlo rano, još u osnovnoj školi i nikada nije prestala.

- Da mi je netko tada rekao da moram prvo ići kod terapeuta kako bih naučila terapijski pisati, vjerojatno ne bih ni počela. U početku je to bilo dnevničko pisanje, ali se s vremenom razvilo i zaista postalo terapijsko, ispričala je.

Za razliku od nekih drugih terapijskih pristupa, terapijsko pisanje ne počinje s jasnim ciljevima i zadacima. Upravo suprotno, sloboda je njegov temelj.

- Ne volim odmah postavljati ciljeve. Lijepo je da se čovjek može otvoriti i pisati o čemu god želi, a onda kroz taj proces tražiti svoj put, kaže Šćavina. Dodaje kako su smjernice korisne jer pomažu da se iz pisanja izvuče više, ali da je važno zadržati osjećaj sigurnosti i spontanosti.

Kako terapijsko pisanje djeluje na naš um i tijelo?

Iako se na prvu čini jednostavnim, terapijsko pisanje ima dubok učinak.

- Po mom mišljenju, njegova najvažnija blagodat je bolja samoregulacija, ističe Šćavina.

- Kada redovito pišemo, možemo pratiti što se u nama događa. To više nije kaos misli i emocija, nego nešto što ima oblik i smisao, objasnila je.

Pisanje može djelovati i samoiscjeljujuće, no važno je, kaže, ne zapeti stalno u istim mislima i na istim neugodnim mjestima.

- Postoje načini da se pisanjem otvore drugačiji smjerovi, da ne vrtimo uvijek isto, rekla je.

Jedna od najvećih prednosti terapijskog pisanja je njegova dostupnost.

- Najljepše od svega je to što je uvijek tu - kemijska i papir ili ekran. Ne ovisimo ni o kome ni o čemu. Ne trebaju vam boje, instrumenti ili posebni uvjeti. Samo sjednete i pišete, opisala je.

Mnogi su barem jednom u životu pisali dnevnik, a upravo je to, kaže Šćavina, prirodna preteča terapijskog pisanja.

- Svatko tko je pisao dnevnik dobar je kandidat za terapijsko pisanje kasnije u životu, objašnjava.

Razlika je u dubini. Dok u dnevniku uglavnom bilježimo događaje i emocije, terapijsko pisanje ide dalje prema uvidima, povezivanjima i tijelu.

- Možemo, primjerice, dugo pisati o nekom simptomu – o pritisku u prsima. Opisivati ga, istraživati kako se osjećamo i često se dogodi da taj pritisak nakon pisanja oslabi, kazala je.

Ima li znanstvenih dokaza? Ima.

Iako zvuči intuitivno, terapijsko pisanje ima i znanstvenu potvrdu. Šćavina se poziva na istraživanja američkog psihologa Jamesa Pennebakera, koji je još 1980-ih proučavao utjecaj pisanja na zdravlje.

- Ljudi su pisali o najtežim, traumatičnim događajima u svom životu 15 minuta dnevno, četiri dana zaredom. Pokazalo se da su u sljedećim mjesecima imali bolji imunitet i općenito bolje zdravlje, kaže Šćavina.

Iako proces nekima nije bio lagan, većina je isticala koliko im je bio dragocjen i koliko im je pomogao.

Terapijsko pisanje nije čarobni lijek i ne dolazi s obećanjima brzog ozdravljenja. No njegovi učinci često su suptilni, ali duboki.

- Čovjek je jednostavno mirniji. Misli su posloženije, emocije jasnije, a svakodnevno funkcioniranje lakše, objašnjava Šćavina.

Dodaje kako pisanje može biti snažna podrška, način da pratimo sebe, da se oslonimo na vlastite riječi i da u svakodnevici pronađemo više smisla. Jer ponekad je, u svijetu punom buke, dovoljno samo sjesti i početi pisati.

Kako prakticirati terapijsko pisanje saznajte u podcastu PSIHOLOGiJA.