Provjerili smo kako izgleda terapija pisanjem

Danas je Svjetski dan knjige i posebno smo se posvetili pisanoj riječi, ali ovaj puta kao terapiji. Naša Ela Šeremet isprobala je terapiju pisanjem.

Pjesnici i pripovjedači stoljećima su svoje riječi i osjećaje stavljali na papir. Ja nisam ni pjesnikinja ni pripovjedačica, ali imam papir, olovku i dobro psihologinju koja će nam objasniti čemu služi sve popularnija terapija pisanjem.

- Papir i olovka su nam stvarno dovoljni, ali i želja da nešto izrazite putem pisane riječi. Terapija pisanjem služi kako bi smo sami sebi pomogli i kako bi smo mogli izraziti ono što ne možemo izraziti drugim ljudima, jer papir ništa ne iskrivljuje i prima sve. Tako da pomoću terapije pisanjem slažemo svoje misli i osjećaje na neke nove načine, rekla je psihologinja Tomica Šćavina.

Kako bismo to mogli nije potreban talent već samo želja.

- Ponekad u razgovoru s ljudima nemamo dovoljno prostora za izraziti se niti možemo sve reći i onda tom papiru možemo sve reći. Zaista imamo prostora reći sve što želimo tako da zaista taj kontekst je terapijski, pojasnila je.

Tomica je u Zagrebu završila studij psihologije, a još u osnovnoj školi zavoljela je pisanje. 

- Pisana riječ mi je od uvijek bila nekako prirodna i to je meni uvijek bilo nešto na što se mogu osloniti. Znači papiru sam se uvijek mogla vratiti, vraćajući se na svoje zapise od prije sam toliko mogla bolje razumjeti i sebe jer imam osjećaj da onda ne mogu dobro ni razumjeti druge ljude, ako sebe dovoljno ne razumijem, naglasila je.

Upravo je to bio glavni razlog zbog kojeg se odlučila pokrenuti radionice pisanjem. Održava ih jednom tjedno, a do sada uvijek su se priključivale samo žene. 

- Pa najprije porazgovaram s polaznicama kako je bilo od prošlog puta je li se nešto promijenilo u procesu pisanja. Zatim održim predavanje, pola sata predavanja na određenu temu i onda ta tema postaje inspiracija za pisanje. Zatim traje pisanje pola sata i nakon toga opet razgovor o tome kako je išlo taj tijek pisanja, je li bilo nekakvih zastoja, zastoja uvijek bude, rekla je.

Je li psihoterapija još uvijek tabu?

Voljela bi da na svojim radionicama ima više muškaraca, ali kaže na spomen psihoterapije i dalje se javlja sram kod ljudi. 

- Naročito kod muškaraca, na žalost i onda žene se razvijaju, a muškarci negdje kaskaju i to onako bude prilično teško zapravo u bliskim odnosima. Jeste i dalje kod nas tabu, ali evo drago mi je vidjet da je to sve manje, naglasila je.

A za sve one koji se žele okušati u terapiji pisanjem Tomica ima savjet za početak. 

- Možete na papir staviti problem i ono što je dobro je ne krenuti odmah iz glave što mogu i što ne mogu napraviti nego kako se ja osjećam u vezi tog problema, kazala je.

- Znači ostati malo s tim problemom i istraživati ga na razne načine iz raznih uglova prije nego što se uopće donese nekakav zaključak ili rješenje. To sve dolazi brzo kada idemo samo iz glave, dodala je.