Dijagnoza prirođene anomalije kod djeteta uvijek je trenutak koji mijenja obiteljsku svakodnevicu. Kada je riječ o anomalijama probavnog i mokraćnog sustava, liječenje najčešće uključuje kirurške zahvate, dugotrajno praćenje i suradnju brojnih specijalista koji dijete prate kroz različite faze odrastanja.
Iako medicinski napredak danas omogućuje vrlo dobre ishode, put od dijagnoze do oporavka za obitelj je nerijetko emotivno i organizacijski zahtjevan.
Što su kongenitalne malformacije?
Prim. dr. med.
Andro Gliha, specijalist dječje kirurgije, pojašnjava da se pod pojmom kongenitalnih malformacija podrazumijevaju prirođeni poremećaji u građi ili funkciji određenih organa i organskih sustava.
- Kongenitalne malformacije ili prirođene malformacije, više je naziva zapravo za jednu te istu stvar, poremećaji su strukture ili funkcije određenih organa ili organskih sustava. Ono što je karakteristično za njih je da nastaju u intrauterinom životu, znači tijekom razvoja u trudnoći, i djeca se rađaju s takvim problemima. Možemo imati male anomalije koje ne utječu na kvalitetu života, ali isto tako neke veće anomalije koje zahtijevaju multidisciplinarno liječenje i to dugotrajno praćenje. Postoje i teže malformacije koje ponekad, rijetko, ali mogu imati i neželjeni ishod. Taj spektar anomalija je vrlo širok i najčešće se javlja u nekih dva do tri posto živorođene djece, pojasnio je.
Dijagnoza koja mijenja obiteljsku svakodnevicu
Iako je medicinski dio liječenja iznimno važan, jednako je važno kako se roditelji nose s dijagnozom. Trenutak kada saznaju da njihovo dijete ima ozbiljan zdravstveni problem, ističu liječnici, nikada nije jednostavan.
Prim. dr. med.
Marko Mesić, također specijalist dječje kirurgije, naglašava koliko je u takvim situacijama presudan timski pristup.
- Gastroenterolozi, nefrolozi, fizijatri, nutricionisti, radiolozi, anesteziolozi, na kraju i naše sestre koje su super upućene u to što radimo – jako je bitno da postoji cijeli tim ljudi koji u određenom dijelu liječenja, govorimo o liječenju koje se proteže kroz cijelu dojenačku, ranu dječju dob, pa i adolescenciju, sudjeluju u tom liječenju i u tome svemu se izmjenjujemo i djelujemo kao tim. Tako da ja mislim da takva podrška roditeljima na početku, kada vide da postoji timski pristup, jako puno olakšava. Sigurno je da je taj trenutak kada morate reći ocu i majci da dijete ima nekakav problem koji nikako nije mali – nije lagan. Ali mislim da je tu nama najbitnije da ponudimo što više možemo u smislu tog timskog pristupa, pojasnio je.
Upravo taj osjećaj da dijete nije prepušteno jednom liječniku, nego da iza njega stoji čitav sustav stručnjaka, roditeljima često donosi barem dio sigurnosti u razdoblju koje je obilježeno neizvjesnošću.
Liječenje kongenitalnih anomalija probavnog i mokraćnog sustava nerijetko podrazumijeva operativne zahvate, višekratne kontrole i praćenje kroz godine. No istodobno, napredak kirurških tehnika, anestezije i postoperativne skrbi omogućio je da velik broj djece danas ima dobru prognozu i kvalitetu života.