Palijativna skrb: U Novom Marofu brinu o najtežim bolesnicima

Svake godine u Hrvatskoj između 20 i 40 tisuća ljudi treba neki oblik palijativne skrbi, a manje od polovine ga dobije. Ovi podaci naglašavaju znatan jaz između potreba stanovništva i dostupnih resursa u sustavu palijativne skrbi u Hrvatskoj. 

Nacionalni programi i inicijative, uključujući Mrežu javne zdravstvene službe, rade na povećanju broja stacionarnih palijativnih postelja i poboljšanju dostupnosti skrbi, no izazovi poput nedostatka obučenog kadra i koordinacije i dalje su prisutni.

- To je takav obiteljski ugođaj da vam ja ne mogu ispričati koliko sam oduševljena ovim smještajem, govori gospođa Ankica kojoj je odjel palijativne skrbi u Novom Marofu novi dom. 

A dani u kojima se nosi s teškom dijagnozom lakši su kada je uz nju medicinsko osoblje koje joj, osim svoje stručnosti, pruža i emocionalnu potporu. 

No raditi na odjelu palijative - kamo mnogi nažalost dolaze umrijeti - nije lako, pa pomoć i podrška trebaju i njima.

- I mi smo samo ljudi. Nismo još zamijenjeni umjetnom inteligencijom i mogu reći da nemamo baš neke psihološke podrške osim one koju si sami održavamo, a to održavamo na način da komuniciramo jedni s drugima, izlažemo probleme, verbaliziramo probleme, raspravljamo o svemu, rekla je Dijana Koprek, univ. mag. med. techn., glavna sestra Službe za produljeno liječenje i palijativnu skrb Novi Marof.

U Novom Marofu brinu o najtežim bolesnicima

U Novom Marofu nalazi se najveći palijativni centar u ovom dijelu Europe. 

Trenutno imaju 89 kreveta koji su uglavnom popunjeni jer su potrebe za palijativnom skrbi veće od kapaciteta.

- Oko 40 do 50 posto pacijenata ide na kućnu njegu. Neki od njih se vraćaju, neki od njih su kod nas i po pet, šest puta. Zapravo smo tu da podignemo kvalitetu života i da riješimo simptome. Ponekad su to jednostavne stvari - infekcija, upala pluća ili nešto slično. Budu tu po dva tjedna i pustimo ih dalje kući. Ponekad su to jednostavne progresije njihovih osobnih bolesti, govori Martina Markunović Sekovanić, dr. med. spec. internist.

Oni koji ne uspiju dobiti palijativnu postelju ostaju kod kuće, gdje se za njih brinu njihovi najbliži. Najgore je u Zagrebu. 

U pomoć uskaču volonteri

Tu u pomoć uskaču volonteri koji posljednje dane teško bolesnih ljudi ispunjavaju svojim društvom.

- Ako je bolesnik vezan za krevet onda sjedim uz njega, pravim mu društvo, dodam mu čašu vode, čaja ili pratimo njegove znakove, govori Đurđa Beraković, volonterka Udruge "La Verna".

Sve većih potreba za palijativnom skrbi svjesni su i u Ministarstvu zdravstva koje je izradilo novu mrežu javne zdravstvene službe. 

Osim povećanja broja postelja, predviđa izgradnju dvaju palijativnih centara u općim bolnicama Čakovec i Koprivnica. 

No bez medicinskog osoblja teško da će se stanje u palijativi popraviti.

- Novi nacionalni plan kao i program razvoja palijativne skrbi koji će se financirati sredstvima iz drugog švicarskog doprinosa omogućit će edukaciju većeg broja zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika. Nadamo se privlačenju novih kadrova u područje palijativne djelatnosti, govori Ivana Portolan Pajić, ravnateljica Uprave za zdravstvenu zaštitu pri Ministarstvu zdravstva.

Jer koliko god bilo teško gledati ljude kako proživljavaju posljednje trenutke, mnogo znači kad im se oni mogu barem malo uljepšati.