Sindrom izgaranja: Ispovijest Krunoslava Nujića o padu i povratku

Gost emisije Nu2 Krunoslav Nujić govorio je o sindromu izgaranja na poslu, tzv. burnoutu, koji pogađa sve veći broj ljudi. 

Nakon teškog iskustva koje se dogodilo, a koje je trajalo 2-3 godine, odlučio je svoje iskustvo pretočiti u knjigu koja je i njemu koristila kao dodatna vrsta terapije s nadom da će to pomoći i drugim ljudima koji su ga nakon izdavanja knjige zvali i tek tada je, kako kaže, shvatio koliko je to velik problem.

Rekao je kako potječe iz BiH i da je njegovo djetinjstvo bilo lijepo.

- Bio sam jedinac, a roditelji su bili radnička obitelj i bilo mu je lijepo sve do perioda 90-ih kada su krenuli problemi, rekao je.

- Majka ima mišićnu distrofiju, tako da sam obilježen i s te strane, stoga što sam odrastao s bolešću i brige o njoj i danas se nosim s time. Kada dijete odrasta s tim, osjeća se nesigurno, rekao je.

Dodaje da se kao jedinac morao nositi s tim i te su ga okolnosti obilježile te je njih prenio u život. Kako kaže tako se ponašao u školi, ali i u poslu nakon toga, što je doprinijelo izgaranju.

Sjeća se kako mu je izbjeglištvo 1992. godine bilo traumatično.

- Kada sam studirao meni nije bila opcija da studiram više od 4 godine stoga što sam morao početi raditi radi egzistencije, naglasio je i dodao kako je završio PMF i zaposlio se u velikoj firmi i prvi puta nakon godinu dana, počeo je osjećati simptome bolesti.

- Nisam znao da trebam odmoriti i da moram stati. To mi nikada nitko nije rekao, sve dok mi tijelo nije počelo davati simptome. To su bili umor, tjeskoba, bol u leđima, probavni problemi, urtikarija. Zapitao sam se kako to da imam u 5-6 dana simptome koje nitko ne zna objasniti, rekao je.

Dodaje kako je sam shvatio da ga je njegov životni stol doveo do toga i sam je odlučio promijeniti neke stvari u svom životu, ne bi li se vratio, kako kaže, na stare staze.

- Pratio sam što me dovelo do toga. Prestao sam raditi prekovremeno. Do tada sam radio do 14 sati dnevno. Prestao sam s postdiplomskim, prestao sam s večernjim izlascima koji su me trošili, rekao je.

Naglašava kako je krenuo na psiho terapiju, bavio se sportskim aktivnostima, puno se više odmarao i spavao, krenuo je na plivanje, šetnje. 

- Više od godinu dana radio sam na svom tijelu, ne bi li mu dao vremena da se oporavi. Nakon tog vremena osjetio sam kako mi se vraća energija, ali sam morao mnogo životnih promjena napraviti, naglasio je.

Ističe kako je dobro razdoblje bilo do 40-ih godina života, kada je dobio dvoje djece, stabilnu vezu, no onda mu se događa smrt u obitelji, stres na poslu, supruga napušta posao.

- Tada sam primijetio što se događa i bio sam sve iscrpljeniji te sam znao što se događa. Imao sam plan da odem na godišnji za nekoliko tjedana, no to tijelo nije izdržalo. Bio sam u puno lošijem stanju nego prvi puta i simptomi su bili jači, stoga što više nisam bio mlad. Imao sam preko 40 godina, naglasio je.

Burnout je sistemska bolest. To nije jedan sustav i jedan organ, i kako kaže, čim je nešto sistemski, zapadna medicina ima problem s time stoga što je ona simptomatska i fragmentirana.

- U tom sam trenutku došao na pregled s nekoliko simptoma i dobio sam 5 uputnica za 5 simptoma i onda sam išao na razne pretrage, ali sve su bile dobre. I to mi je pomoglo jer sam znao da je moj problem psihosomatski, istaknuo je.

Naglašava kako mu je tijelo otkazivalo i to je usporedio s time da ga netko iskopča iz struje i kako je nekoliko mjeseci govorio: Ja ne mogu, što mnogi nisu razumjeli.

Nakon mjeseci problema, čovjek se suoči sa strahom, fizičkim simptomima i nakon toga kada se suočio s time da ne može tako funkcionirati, dao je otkaz i zaključio je kako si mora dati vrijeme.

- Date otkaz i u jednom trenutku više nemate novaca, posla, a ni zdravlja i onda krenu emocije, ističe.

U tom je trenutku znao kako se emocije ne trebaju zadržavati jer će one izazvati još veći problem.

- Moje tijelo je potpuno otkazalo. Trenirao sam 4-5 sportova, ali to moje tijelo nije moglo izdržati, rekao je.

Nakon dvije godine iskušenja u bolesti, žena i on su se odlučili za razvod braka jer je Krunoslav shvatio da mora svoj život u potpunosti okrenuti.

- Što god sam pokušao spasiti nije uspjelo i rekao sam sam sebi da život moram izokrenuti. Sve sam izgubio zbog izgaranja, naglasio je.

Sjeća se kako mu je bilo najteže u životu kada je morao reći djeci da se žena i on razvode.

- Koliko god je to bila trauma, smatrao sam da će to ta nas dugoročno biti u redu jer to je iskustvo koje nas je osnažilo, rekao je.

Nakon svega toga osjetio se slobodan, na nuli je, kako kaže, na dnu je i može započeti život kakav hoće, a ne onaj koji je morao.

- Želio sam vidjeti kako izgleda život kada se živi, a ne kada se mora, vidjeti što je sloboda, ljubav i htio sam to iskustvo, istaknuo je.

Krunoslav je naglasio kako društvo još uvijek ne zna što je to burnout.

Na pitanje koja je razlika između iscrpljenosti i Burnouta, kazao je kako su simptomi Burnouta znatno veći jer kada ste iscrpljeni možete se odmoriti, ali kada izgorite to je nešto što traje i treba vremena, više mjesečnog do više godišnjeg, da se odmorite.

Da bi se izbjegao burnout treba spoznati kolika se cijena spremna platiti.

- Prvo što nas tjera u problem je toksična okolina, previše obaveza, međuljudski odnosi. Burnout se najčešće događa u poslovnom okruženju, ali može i u privatnom. Naglašavam da su problemi i u nama. Smatram da nema ni jedne osobe koja je to doživjela, a da nema problema s osobnim granicama. To su osobe koje se ne znaju zauzeti za sebe i reći NE te šute i trpe, ali isto tako i perfekcionizam, ali isto i zauzimanje za ljude ispred sebe, kazao je.

Naglašava kako studije pokazuju da žene tri pita više dobivaju dijagnozu Burnouta i one prije reagiraju na taj problem.

Ističe kako svaka životna kriza, uključujući i burnout, donosi do prilike da čovjek pogleda u sebe i oko sebe, a to je i da promijeni sve to.

Smatra kako je promjena za svakog moguća i što je bitno kada se ljudi nađu o ovoj situaciji da oni mogu izaći iz nje, ali moraju preuzeti promjene u svom životu.