O mucanju bez tabua: Što poručuje logopedinja koja i sama muca?

Mucanje je jedan od najpoznatijih govornih poremećaja koji se najčešće javlja u ranom djetinjstvu. Zahvaća i do 11 posto djece u dobi do četvrte godine života. A jedan posto populacije muca i u odrasloj dobi. 

U Zagrebu se svake godine osvijetli Meštrovićev paviljon, a u Rijeci tzv. "riječke žirafe", dizalica na brodogradilištu na Međunarodni dan svjesnosti o mucanju.

Koliko i zašto ovaj poremećaj utječe na obrazovanje, zapošljavanje, socijalizaciju i mentalno zdravlje, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska govorila je doc. dr. sc. Suzana Jelčić Jakšić, logopedinja na Studiju logopedije Sveučilišta u Rijeci.

"Mucanje nije psihički poremećaj"

Na samom početku razgovora dr. Jelčić naglasila je važnost javnog osvještavanja i razbijanja tabua, poput uvriježenog mišljenja da je mucanje psihički poremećaj.

- Postoji stereotip da su ljudi koji mucaju jednostavno preosjetljivi, sramežljivi, pa zbog toga počnu mucati, što uglavnom nije točno, rekla je.

Mucanje može nastati naglo, ali i postupno

Osvrnula se i na raznolikost u pojavnosti mucanja.

- To je poremećaj koji se javlja u vrlo osjetljivom i intenzivnom razdoblju razvoja - motoričkog i jezičnog. Može se pojaviti već nakon par mjeseci, a kod nekih tek s godinu i pol ili dvije. Neki počnu mucati naglo i jako, a kod nekih se razvija postupno, objasnila je.

Jedna od zbunjujućih karakteristika mucanja jest njegova promjenjivost, naglasila je.

- Ne mora se mucati svaki dan. I ja mucam. Nekad govorimo tečno, a nekad zamucam. I to ne zbunjuje samo nas koji mucamo, nego i našu okolinu, rekla je.

- Nekad se čini kao da se ne trudimo dovoljno, jer kako možemo nekad govoriti tečno, a drugi put zamucati? Upravo to čini ovaj poremećaj vrlo nezgodnim, dodala je.

Naglasila je kako djeca u nekim slučajevima mogu spontano prestati mucati, što tumačimo time da se 'uspostavi ravnoteža u organizmu' i da dijete postane dovoljno jako da udovolji komunikacijskim zahtjevima okoline.

- I najkraći period mucanja može utjecati ne samo na psihu, već i na mozak. Dolazi do određenih promjena. Zato svakako treba nešto poduzeti kad se otkrije, istaknula je.

Dodala je i da su roditelji ti kojima najčešće treba pomoć, jer se često osjećaju krivima i bespomoćnima.

- Nekad čak vode dijete na hitnu, jer im se čini da se guši, da ne može disati. To zna tako izgledati, kazala je.

"Najbolje je otvoreno reći da mucate"

Komentirajući iskustva osoba koje mucaju, upozorila je na neprihvatljivo ponašanje poput izrugivanja, koje i dalje postoji, osobito među djecom.

- Ljudi koji mucaju često pokušavaju sakriti svoje mucanje, imaju osjećaj da ga dobro prikrivaju. Misle da okolina to ne primjećuje. Ali mislim da je najbolje odmah otvoreno reći da mucate. Tada skinete taj teret i više niste toliko osjetljivi, istaknula je.

Govoreći o tome kako se drugi trebaju ponašati u razgovoru s osobama koje mucaju, rekla je da nije nužno uvijek izbjegavati dovršavanje rečenica, ali da je najvažnije - pitati.

- To je vrlo osobna stvar. Pitajte osobu želi li da joj pomognete, rekla je.

Povodom Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju, naglasila je ovogodišnju poruku: ukazivanje na različitosti među osobama koje mucaju.

- Nismo svi isti. Ne odgovaraju nam iste stvari. Ne želimo svi terapiju, možda ne želimo svi mijenjati svoj govor. Pustite nas da mucamo - ali i omogućite stručnu pomoć onima koji to žele, poručila je.

"Više desetljeća radim na sebi - svakodnevno"

Iako tijekom razgovora nije mucala, dr. Jelčić Jakšić je objasnila da je to rezultat dugogodišnjeg rada.

- Ovo je moja sadašnja faza rezultat više desetljeća rada. To vam je kao sviranje instrumenta. Svaki dan radim na tome. Trebaju se usvojiti tehnike, treba promijeniti stav prema govoru. Najteže mucanje je izbjegavanje govora ili govornih situacija, rekla je.

Dodala je da je upravo prihvaćanjem javnih nastupa poput ovog na televiziji, sve postalo bolje i lakše.

"Cilj terapije nije savršena tečnost"

Osvrnula se i na različite oblike mucanja.

- Može trajati djelić sekunde, ali i minute. To poremećuje komunikaciju, gubi se nit. No netko može mucati na vrlo lagan način, i to se može raditi kroz terapiju, kazala je.

Istaknula je važnost postavljanja realnih ciljeva u terapiji.

- Savršeno tečno govoriti je i nemoguće i nepotrebno. Možda želite samo olakšati govor, dodala je.

Logopeda nedostaje

Na kraju razgovora, osvrnula se i na stanje u struci.

- Mucanje je vrlo specifičan poremećaj iz područja logopedije, i zahtjeva da se ne tretira samo govor, već i emocije, djetetove i roditeljske, istaknula je.

Naglasila je i manjak logopeda, ali i manjak interesa za ovu specifičnu problematiku.

- Logopeda nedostaje, nisu zaposleni, nisu dostupni, pogotovo oni koji žele raditi s mucanjem. Na kongresu hrvatskih logopeda vidjeli smo kako je bilo vrlo malo radova na temu mucanja. I tu trebamo nešto mijenjati, zaključila je dr. sc. Suzana Jelčić Jakšić.