Svako peto dijete u Hrvatskoj ima simptome anksioznosti i depresije, a svaki treći adolescent ima anksiozne smetnje. Procjenjuje se da ih oko 50 tisuća u dobi od 10 do 19 godina živi s nekim mentalnim poremećajem. U Europi je samoubojstvo drugi uzrok smrti među mladima. Problema je sve više, a stručnjaka koji bi im pomogli - premalo.
O sve većim problemima s kojima se susreću djeca i mladi, ali i nedostatku stručnjaka koji bi im pomogli, govorio je u središnjem Dnevniku HTV-a prof. dr. sc. Ivan Begovac, predstojnik Klinike za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Zagreb.
Rekao je da su najčešći anksiozni poremećaji, socijalna fobija te depresivni poremećaji.
- Znači, kad se adolescent osjeća otuđeno, kada ne komunicira s drugima, kada nema volje za motivaciju, za aktivnosti. Mi kažemo kao narcistični disbalans. I ono što mi na KBC-u Zagrebu imamo, isto tako od pandemije, povećanje poremećaja hranjenja. To su djevojčice, negdje peripubertalno, znači iznad 12. godine. Najviše anoreksija nervoza, restriktivni tip. Mada i drugi poremećaji još mogu biti prisutni kod adolescenata kao što su zloporaba sredstava ovisnosti, kao što su poremećaji ponašanja itd., objasnio je.
Kako pristupiti tim stanjima mladih i koje terapije se provode?
- Koristimo različite modalitete terapija, kombiniramo, najčešće su psihosocijalne intervencije i rijetko ćemo dati baš samo lijek ili tek eventualno kod nekih psihotičnih poremećaja, ali opet taj lijek će biti uklopljen u nekakav cjelokupni terapijski plan. Znači većina intervencija u dječjoj psihijatriji su psihosocijalne intervencije uz, naravno, nekada je potrebno i dati neki lijek, izjavio je dr. Begovac.
Stigma i sram od psihičkih bolesti
U društvu postoje stigma i sram od psihičkih bolesti. Događa se da roditelji ne žele priznati da njihovo dijete ima spomenuti problem ili samo dijete se boji osude okoline i bližnjih.
- Više me zabrinjava ova unutrašnja stigma da sam čovjek ima kao neku cenzuru u sebi i da nekako sam misli da nema potrebe da se nekome obrati. Međutim, dugo radim već u području dječje psihijatrije tako da nekad zna biti primjera i da neka adolescentica jednostavno kaže roditelju - mama, ne mogu izaći na kraj s nečim i možeš li mi naći neku stručnu osobu, kazao je.
Vrijedno je dodati da je profesor Begovac sa suradnicima autor vrlo opsežnog e-udžbenika pod nazivom "Dječja i adolescentna psihijatrija". On se može skinuti sa stranica zagrebačkog Medicinskog fakulteta, a skinut je već više od deset tisuća puta.
-To je jedan udžbenik koji je prvi na Medicinskom fakultetu koji je isključivo u online izdanju, odnosno svi koautori smo se odrekli honorara. 38 koautora je sudjelovalo. Ja sam glavni urednik ove knjige. Ima 81 poglavlje. Tako iza svakog poglavlja imaju upute i za roditelje i za nastavnike. Ali većinom pretpostavljam da je za suradnike struke, ne samo dječje i adolescentne psihijatre nego i za psihologe, pedagogije, medicinske sestre, otkrio je.
U nastanak udžbenika bilo je uključeno pet KBC-ova iz Hrvatske te brojne druge institucije.
Kako riješiti problem nedostatka dječjih psihijatara u RH?
Raspisuje li se dovoljno specijalizacija ili nema dovoljno interesa za specijalizaciju dječje psihijatrije?
- Mi na KBC-u Zagreb nemamo taj problem, što se tiče mladih liječnika, oni apliciraju. Sad smo nedavno imali jedan natječaj. Ima oko 60 dječjih psihijatara, od kojih je 20 dječjih psihijatara koji su završili po novom kurikulumu, nove specijalizacije. A trenutno u treningu kao specijalizante imamo oko 30. Zadnjih par mjeseci imamo dosta pozitivne reakcije od strane Ministarstva, objasnio je profesor Begovac.
Umjesto 120 dječjih psihijatara, u Hrvatskoj ih je samo 50; na pregled se čeka mjesecima
Čekaonica Klinike za dječju i adolescentnu psihijatriju puna. Nakon pandemije i potresa udvostručio se broj mladih koji traže pomoć u psihijatrijskim i psihološkim ambulantama. Anksioznost i depresija najčešći su poremećaji.
- Svakako to možemo povezati i s društvom u kojem živimo, znači digitalizacija, društvene mreže gdje u virtualnom svijetu nema granica, gdje se sklapaju virtualna prijateljstva i sve se mjeri po broju lajkova. Sve to mladoj osobi ili adolescentu otežava izgradnju vlastitog identiteta, rekla je
Iva Pupić, psihijatrica/Poliklinika za dječju i adolescentnu psihijatriju, Klinika za dječje bolesti Zagreb.
Za čiji razvoj je ključna i uloga obitelji.
- Izloženost djeteta narušenom odnosu roditelja prije braka i nakon braka, zlostavljanje u obitelji, nasilje, sve to utječe zapravo na razvoj djeteta, dodaje doktorica Pupić.
Problema je sve više, stručnjaka premalo, umjesto 120 dječjih psihijatara, u Hrvatskoj ih je samo 50. Na pregled se čeka mjesecima.
- Troje dječjih psihijatara i kolegica na specijalizaciji i tim psihologa od osam psihologa koji rade, a kažem, plan je i sigurno ćemo još povećati taj broj. Još dva specijalista psihijatra i još nekoliko psihologa i logopeda, mislim da bi to bilo dostatno, rekao je
Goran Roić, ravnatelj Klinike za dječje bolesti Zagreb.
Nedostaje ih i u Splitu. U samo dvije specijalističke ambulante u KBC-u godišnje obave 1200 kontrolnih i prvih pregleda.
- Znači kliničke slike klasične anksioznosti, depresije, socijalna anksioznost, školska fobija, separacijska anksioznost, panični napadaji, generalizirana anksioznost, uz naravno depresivno raspoloženje, samoozljeđivanje, suicidalnost i slično, rekla je
Anđela Kovačević, dječja i adolescentna psihijatrica, KBC Split, dodajući da su nekad pokušaji samoubojstva prvi kontakt sa stručnjakom.
Problemi mladih osjete se i u školama
Sve se to osjeti i u školama, od brojnih opravdanih sati, gastritisa, povraćanja prije odlaska u školu, opće nesreće i nezadovoljstva.
- Kad smo pogriješili, kad je ocjenjivanje pojelo učenje. To je bio trenutak kad smo školu odvojili od života, jer ne idemo mi u školu da bismo bili ocjenjivani, mi idemo u školu, čak ni da bismo nešto naučili, nego da bismo netko postali, a mi od škole postajemo bolesni, rekao je
Toni Maleš, ravnatelj Humanističke gimnazije u Zagrebu.
A recept ili lijek je, kaže, vrlo jednostavan.
- Rješenje je ljubav. Znate li vi nekoga tko je anksiozan, a voljen, znate li nekoga tko je depresivan, a zna duboko u svojoj duši da ga netko voli? Mi se bavimo ocjenjivanjem umjesto učenjem, bavimo se pedagogijom umjesto djecom, metodikom umjesto ljubavlju, ma daj ajde, to ne ide, rekao je ravnatelj Maleš.
I zato ne smijemo okretati glavu, nego čuti ih, slušati i vidjeti.
