Ana donosi snagu oboljelima od Parkinsona

Donosimo priču o volonterki koju oboljeli od Parkinsonove bolesti obožavaju. Ana Lešina jednom tjedno vodi vježbe koje im olakšavaju simptome, ali što je još važnije u živote im donosi dobre misli i zaraznu pozitivnu energiju.

- O Ani mogu samo u superlativima. Ima neizmjernu energiju, jedini što joj zamjeram je da ne zna biti šefica. Ona je kao pčelica Maja, ide od jednog do drugog: je li Vam teško, je li mogu, je li preteško, hoću li promijeniti... Ja kažem - Ana, nama je svima teško. Da nam nije teško ne bi bili ovdje nego sad bi šetali na Marjanu ili bi trčali. Vrlo je brižna, opisala je volonterku koja vodi vježbe Anu Lešinu predsjednica udruge Neurovita u Splitu i polaznica vježbi Ivka Klarić.

Brižna, poletna, puna pozitivne energije - to je Ana Lešina. Kod nje se sve može. Fizioterapeutkinja po struci i zanimanju, radi s djecom s najgorim oštećenjima, ali već 11 godina svaku subotu volontira te vježba s oboljelima od Parkinsonove bolesti.

- Kliknuli smo na prvu i koliko ja njima dajem, koliko oni dobivaju taj pokret, koliko ja vidim da s vremenom to postane i bolje, toliko oni mene pune. To je neka simbioza i ja ne mogu bez toga, to je već moj stil života, rekla je mr, fizioterapije Ana Lešina, volonterka.

U grupi ih je pedesetak, svakome je bolest počela s drukčijim simptomima, ali kako napreduje - isti su. Ukočeni mišići i spori pokreti ruše im kvalitetu života. Ana zna kako im pomoći.

- Grupne vježbe bazirane su na razvoju ravnoteže, rotacije, balansa, koordinacije, u svemu onome što, recimo, Parkinsonova bolest napada, pojasnila je Lešina.

Nemilosrdna je bolest s tisuću lica, upravo zato vježbati se, kažu, mora. Nema predaje.

- Subota ujutro je rezervirana za vježbe u Koteksu koje se ne preskaču, to je "per mus" (op.a. "pod moraš"), kazala je Klarić.

- Žalosno je da je ona već puno godina u Splitu, a da nitko ne zna za to, pretežno ne zna. Ja sam slučajno doznala. U ambulanti mi je jedna sestra rekla, pitala me idem li na vježbe. Ja kažem da nemam pojma i onda sam otada krenula i to je sad godinu i pol dana, navela je polaznica vježbi Marija Žuvić.

Kažu kako su svi kao jedno, razmjene iskustva, izjadaju se jedni drugima. A Ana, Ana je ljepilo koje ih drži skupa i ne da im da se raspadnu.

- Ona je i psihoterapija jer ovdje se družimo, razmjenjujemo iskustva, nekad i proslavimo nešto, zapjevamo i tako, ima raznih zgoda, istaknula je Klarić, polaznica vježbi.

- Ona je baš oličenje dobrote, ona je svoj život rekla da se predala ovome poslu. Ja kažem da to ne može razumjeti onaj tko nju ne upozna, naglasila je Žuvić, polaznica vježbi.

Zovu je u podne, u ponoć, i uvijek je dostupna, puna razumijevanje, i kaže kako će uvijek biti tu za njih.

- To ću ja uvijek njima priskrbiti i omogućiti jer mislim, nešto što mogu i što znam i što je moja struka, a ne dati ljudima - e to ne mogu, rekla je Lešina.

Skromna kakva jest nije ni rekla što je muči. Ali polaznici vježbi jesu. U prostoru su Taekwando kluba Galeb. Svoj su od grada Splita, oboljeli pokušali dobiti kao udruga. Nisu uspjeli. Udrugu Neurovita osnovali su prije godinu dana, a da bi se uopće prijavili, moraju djelovati najmanje dvije godine.

- Ja se nadam da će naći se dobri ljudi sada kada vide ovo pa da će pomoći jer nitko ne zna što ga u životu čeka, rekla je Žuvić, polaznica vježbi.

A dotad priključiti im se u vježbanju mogu svi koji žele. Ana ih čeka raširenih ruku.