Pedijatar Vuković: Procijepljenost pada zbog "fake newsa" i plašenja ljudi

O promjenama glavnih smjernica u pedijatrijskoj praksi, procijepljenosti djece u Hrvatskoj i slobodi roditelja u donošenju odluka vezanih uz zdravlje djece u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" govorio je prof. dr. sc. Jurica Vuković, predstojnik Klinike za pedijatriju KBC-a Rebro te pročelnik Katedre za pedijatriju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Dojenje; majčina hrana i ljubav

Koje su najveće promjene u pedijatrijskoj skrbi za novorođenčad, poput preporuka za dojenje, u usporedbi s praksom od prije 20 godina?

- Mi u pedijatriji tradicionalno pratimo rezultate naših intervencija i gledamo kakve su posljedice toga, pa samim tim se i savjeti relativno često mijenjaju. Klasičan primjer je dojenje. U vrijeme kad sam ja odrastao, gotovo da je bilo primitivno dojiti dijete, postojale su naše industrije, naše tvornice, naše žene radnice koje su proizvodile fantastično adaptirana mlijeka i samo su oni najprimitivniji i dalje dojili svoju djecu, kazao je prof. dr. sc. Jurica Vuković.

Nije prošlo dugo, spoznalo se da je to krivo stajalište te smo se vratili mlijeku i dojenju kao hrani i ljubavi koju svaka majka može pružiti svom djetetu, ispričao je.

U današnje vrijeme dojenje je postalo nezamjenjivo, kaže pedijatar. Ipak, valja paziti koliko dugo se dijete doji.

- Od dojenja koje je apsolutno blagotvorno, koje je i lijek i hrana nedonošenoj djeci, koje je najbolji imunološki i intelektualni stimulator dojenčadi, koje je fantastično u mnogim prigodama, kada se po noći ne stignete dići, zgrijati mlijeko u nekakvom grijaču, nego samo prislonite dijete na dojku i nahranite ga. Ono nekad postane nešto što je postala obveza, što je postalo bolje ako dulje traje. I onda vam se događa da se djeca doje u drugu, treću, četvrtu, petu, šestu godinu života, kada je to u najmanju ruku nepotrebno, a povremeno može biti i štetno, naglasio je.

Dojenje i alergije

Kaže se da majke koje dulje doje, djeca imaju manje šanse biti prekomjerne težine. U posljednje vrijeme govorimo o porastu broja alergija, kaže se da je debljina veliki problem. 

- To je problem kojeg sasvim sigurno pedijatrija kao struka ne može riješiti. A alergije? Alergije su uzbudljiva priča u kojoj kontinuirano nešto novo učimo. Potpuno je nedvojbeno da ih ima više nego ranije. S druge strane, mi smo u stanju prepoznati manje jasne alergije nego što smo bili prije, rekao je pedijatar.

Što se tiče dojenja, tu je priča gotovo izravno povezana s alergijama, istaknuo je.

- Primijetilo se da jedan od učinaka isključivog dojenja kroz prvu godinu života je sasvim sigurno utjecao na pojačanu pojavu alergija u djece. Jer mi, upoznavajući svijet kao bića, se moramo susresti i sa stvarima koje mi zovemo antigenima koji pobuđuju naš odgovor na svijet izvana. Ako mi to ne napravimo u trenutku kada je to optimalno i propustimo taj trenutak, onda  nećemo naučiti neophodne obrambene mjere, odnosno naš organizam ih neće naučiti u ono vrijeme kada je to potrebno, a onda će to rezultirati s tim da mi ne znamo što bismo činili s antigenom i sad smo alergični, pojasnio je.

Uvođenje dohrane

- Ja sam svoju djecu koja su u četrdesetim godinama, mislim prva, druga hrana, osim mlijeka je po preporuci tadašnje pedijatrije bili su agrumi na žličicu s mjesec dana, ispričao je dr. Vuković.

Takvim oblikom dohrane provocirao se niz alergija, međutim, tako se mislilo onda.

- Danas se misli da je možda malo prerano davati agrume, ali nije rečeno da za dvadeset godina nećemo ponovno tvrditi - dajte agrume s mjesec dana. Jer krugovi se zatvaraju u medicini i vi otprilike svakih 30 do 40 godina se vraćate recimo na probiotike, objasnio je.

- U vrijeme kad smo mi bili djeca je gotovo bilo uobičajeno da neku formu probiotika uz antibakterijsku terapiju dijete dobije. Onda se zaključilo da je to budalasto, da to ne donosi nikakve rezultate i da to ne koristi. I evo nas četrdeset godina poslije i probiotici nam vire iza svakog ugla, dodao je.

Procijepljenost djece u Hrvatskoj

Pedijatar Vuković komentirao je procijepljenost djece i odredbu da se djeca nisu mogla upisati u vrtić ako nisu bila cijepljena.

- Vi ne možete nikome zabraniti da upiše dijete u vrtić. Mislim, to je nečuveno. Ima čak i u Prekršajnom zakonu da se treba globiti roditelja koji nije cijepio djecu. Istodobno imate u istom zakonu da treba globiti i pedijatra koji nije cijepio djecu, rekao je.

- U današnja vremena velike slobode i individualnosti smo pružili roditeljima prigodu da odlučuju faktički o svakom segmentu života njihova djeteta. Znači, mogu birati doktora, mogu se kad dođu kod doktora složiti s terapijom ili ne složiti. I sada, odjedanput, kada imamo masovnu pojavu toga da ne žele cijepiti djecu, se zgražamo nad tim. Mislim, ako ti dam pravo da odlučuješ o ovome i ovome, zašto bi sada ti isključio to pravo?, nastavio je.

Osvrnuo se i na činjenicu da u Hrvatskoj procijepljenost pada.

- Kod nas procijepljenost pada radi fake newsa, nedostatne informiranosti ljudi, plašenja ljudi i pojedinačnih loših iskustava u kojima se anegdotalna podudarnost cijepljenja s pojavom neke nevolje uzročno-posljedično povezuje. I to je ono na čemu mi moramo raditi, naglasio je.

Teorija da cijepljenje ima veze s autizmom

Vuković je objasnio da se trude ljudima objasniti da je cijepljenje "skoro pa Bogom dana intervencija koja pravi suštinsku razliku". A nezgode postoje u svakom postupku.

- Prije nekoliko desetljeća postavljena je ta nesretna teorija da cijepljenje može imati veze s autizmom. Sam autor te teorije ju je opovrgnuo, međutim, ostao je taj odjek, rekao je.

Je li se povećao broj djece autističnog spektra, i što je uzrok tomu?

- Mislim da smo mi postali puno suptilniji u definiranju toga što je autistički poremećaj(..)'Njega ima podjednako, ali ne vjerujem da ga ima značajnije više. Međutim, mi ga neopisivo bolje prepoznajemo. Međutim, da bi se za taj tip nevolje zapravo suštinski pomoglo, potrebno je puno šire društveno prihvaćanje toga problema nego je ono sadržano u pedijatriji kao struci, istaknuo je.

- Mi, u principu, ljude liječimo i pokušavamo djelovati preventivno. Kako ne znamo što izaziva autizam, teško je djelovati preventivno, a liječiti ga za sad baš najbolje ne znamo, dodao je pedijatar.

Povratak ospica

Ono što smo uspješno liječili davnih dana su ospice. Nije ih bilo jer su svi bili cijepljeni protiv ospica, no sad su buknule u BiH, prije nekoliko godina je bio slučaj u Italiji. Kakva je situacija u Hrvatskoj s obzirom na sve manje cijepljene djece?

- Sad smo rubni što se tiče procijepljenosti populacije. Mislim da je ta globalna zaštita relativno još uvijek dostatna i da ćemo se vjerojatno zadržati na lokalnim epidemijama, a da nekakve globalne zasad nećemo imati, kazao je.

- Ospice, faktički iskorijenjena bolest, sada na mala vrata, pomalo se opet vraćaju, prvenstveno u kolektivima koji su osjetljiviji, ali ja vjerujem da čovjek u principu mora udariti glavom o zid da bi shvatio da je tu zid. Pa da će se, mislim, i ovaj naš nepovoljni odnos prema cijepljenju zapravo osvijestiti i konačno u trenutku kad nam epidemije budu sjedile za stolom, zaključio je pedijatar Vuković.