Zašto je profesionalnu bolest u Hrvatskoj teško dokazati?

Profesionalne bolesti i dalje su tema o kojoj se premalo govori, iako mnogi radnici svakodnevno rade u uvjetima koji mogu dugoročno narušiti njihovo zdravlje. 

Bilo da je riječ o repetitivnim pokretima, vibracijama, izloženosti štetnim tvarima ili čak novim izazovima poput pandemije, profesionalne bolesti ostavljaju posljedice ne samo na život pojedinca, već i na društvo u cjelini.

Stručnjakinje iz područja medicine rada pojašnjavaju koje bolesti najčešće pogađaju radnike u Hrvatskoj te zašto je njihov put do priznavanja profesionalne bolesti često dug i težak.

Koje su najčešće profesionalne bolesti u Hrvatskoj?

Statistika jasno pokazuje. U službi za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo sustavno se prate podaci o profesionalnim bolestima od 2009. godine, a trendovi su u više navrata imali značajne promjene.

- Kad gledamo razdoblje od 2009. do 2018., prednjačile su bolesti uzrokovane izlaganju azbestu. Zatim imamo skok između 2020. i 2023., kada je COVID-19 bio glavna profesionalna bolest. Ali kada izdvojimo ove dvije najveće i vrlo specifične kategorije, tada su nam najčešće bolesti prenaprezanja i vibracijska bolest, navodi Tamara Radošević Kutičić, dr. med., spec. medicine rada i sporta.

Bolesti prenaprezanja nastaju kao posljedica ponavljajućih pokreta i dugotrajnog opterećenja.

- To su bolesti koje nastaju repetitivnim pokretima i overuse sindromom (sindrom prekomjerne upotrebe). Kod pretjerano učestale, kontinuirane upotrebe tijekom ponavljajućih pokreta, korištenjem određene sile, stvaraju se problemi s lokomotornim aparatom i dolazi do sindroma naprezanja. Najklasičniji primjer je sindrom karpalnog kanala, a drugi po učestalosti su epikondilitisi – teniski i golferski lakat, pojašnjava dr. Radošević Kutičić.

Zašto poslodavci odbijaju priznati profesionalnu bolest radnika?

Iako postoje jasni kriteriji prema kojima se profesionalna bolest može dijagnosticirati i priznati, proces nije jednostavan i to najviše zbog izbjegavanja odgovornosti od strane poslodavaca.

- Ako imamo dijagnosticiranu i priznatu profesionalnu bolest, to prema zakonu postaje pravna odgovornost poslodavca i tu imamo jako puno problema i odbijanja poslodavaca da uopće uđu u proceduru priznavanja profesionalne bolesti, ističe dr. sc. Jelena Macan, prim. dr. med., spec. medicine rada i sporta.

Posljedice za poslodavca su značajne, što objašnjava otpor: „Ako se jednom prizna profesionalna bolest, onda sva materijalna šteta koju trpi radnik ide na teret poslodavca. Radnik može sudskim putem tražiti odštetu. I to nije sve. Ako je radnik otišao u invalidsku mirovinu radi profesionalne bolesti, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od poslodavca će tražiti nadoknadu troška njegove invalidske mirovine. Poslodavac je odgovoran i za taj dio.“

Kako poslodavci mogu spriječiti pojavu profesionalnih bolesti?

Najbolja zaštita uvijek je prevencija. A prevencija počinje sustavnim pristupom procjeni rizika na radnom mjestu.

- Svaki poslodavac u Hrvatskoj mora napraviti i imati dokument procjene rizika. Riječ je o procjeni zdravstvenog rizika za svako radno mjesto u organizaciji. Ta procjena rizika izdvojit će radna mjesta s povećanim rizikom, pobrojati sve opasnosti i mogućnosti za smanjenje rizika, a onda bi se toga jednostavno trebalo držati i pokušati smanjiti te rizike na najmanju moguću mjeru, objašnjava dr. Macan.