Hrvatski znanstvenik iz Bostona otkrio kako se dogodi „AHA“ trenutak

Postavljate li si ikada pitanja koliko ima istine, zašto smo spremniji nešto kupiti ako plaćamo kreditnom karticom nego gotovinom, kako izdvojiti najtočniji odgovor iz mišljenja mase, koja je sličnost ljudi i ptica?

Njih i još nebrojivo mnogo drugih postavlja si Dražen Prelec, hrvatski znanstvenik koji radi i živi u Bostonu, a istražuje područja bihevioralne ekonomije, neuroekonomije i neuroznanosti.

Za sebe će reći da je bio dobar đak, ništa posebno, no po prirodi je znatiželjan. Upravo je znatiželja, za koju će reći da je iznimno važna, ta koja ga je odvela u ova područja istraživanja.

Rođeni Zagrepčanin je 60-ih godina prošlog stoljeća s roditeljima, fizičarima koji su radili na Institutu Ruđer Bošković, otputovao teretnim brodom prvi put za Ameriku gdje se, uz Zagreb, školovao. Kaže da ga je američki duh vremena u kojem se školovao potaknuo da istražuje sve više. Uz primarni studij psihologije, na Harvardu je upisao i primijenjenu matematiku te kaže da je osnovna funkcija matematike u društvenim znanostima da se, gdje je to moguće, kroz matematički model provjeri stoji li neka teorija ili ne.

Domaćin emisije je glumac Ivan Đuričić koji nas je u ovoj prvoj epizodi poveo u istraživanje Bostona i upoznao s Prelecom te otvorio nekoliko tema. Između ostaloga ga je zanimalo i istraživanje koje je Prelec radio tijekom svog studiranja u sklopu laboratorija psihologa B.F. Skinnera na Harvardu, gdje je proučavao kako odlučuju životinje – u ovom slučaju ptice - te koliko je njihovo ponašanje slično ljudskom.

- Imamo neke oblike ponašanja koja možda nisu tako sofisticirana, što rade neke ptičice. Danas se vrtimo među raznim Faceboocima. Mi smo kao male ptice koje traže svoje izvore zadovoljstva. Tu je naše ponašanje slično. Dobijete kroz njih elementaran model ponašanja. I onda vidi čovjek da niste to. Jer da ste taj model, ne bi vidjeli razliku. Ljudsko odlučivanje nije isto, rekao je Prelec.

Prelec u Bostonu, gradu koji s okolicom ima 35 različitih sveučilišta i koledža, živi i radi sa suprugom Danicom Mijović-Prelec. Danica je kao i Dražen znanstvenica te osim što su bračni par već gotovo četiri desetljeća, suosnivači su laboratorija za neuroekonomiju. Međusobno se sjajno nadopunjuju, priča Danica te dodaje da gotovo nikada ne šute, uvijek imaju o čemu razgovarati. Profesionalno, u sklopu laboratorija, imaju slobodu istraživati područja i teme koja ih zanimaju.

Na istraživanje u njihovom laboratoriju spremno je pristao Ivan Đuričić te smo otkrili da nije mnogo drugačiji od većine , i on će se prije odlučiti novac potrošiti na nešto ako ima mogućnost platiti to kreditnom karticom – no, nije nam otkrio je li to i učinio.

U prvoj epizodi doznali smo i koje sve karakteristike čine dobrog ekonomistu.

- Ono što fali ekonomiji je inzistiranje na širini spektra koju bi jedan ekonomist trebao posjedovati, ako se bavi bilo kakvim praktičnim pitanjima. John Maynard Keynes bio je jedan od najvećih ekonomista koji je rekao što sve treba biti jedan ekonomist. Treba biti teoretičar, matematičar, povjesničar, psiholog i na kraju je naveo da ništa ljudsko ne smije biti strano, dodaje Prelec.

Ali i na koji način doznati koliko istine ima, odnosno kako je pronaći i izdvojiti iz mnoštva. Istraživanje Dražena Preleca i njegovih kolega iznjedrilo je i formulu za to.

- Istraživanje je rezultiralo formulom koja nam može kao društvu omogućiti, da svi članovi zajednice budu uključeni u odlučivanje, a da pritom za svako pojedino pitanje iz te iste zajednice izdvojimo prave odgovore. One koji su najtočniji. Današnji svijet, tehnologija stvara mogućnosti gdje mi možemo osloniti se na mišljenje drugih puno više nego nekada. Možete ići na internet i pitati što da radite. Možete odmah dobiti gomilu kombinacija koja je prikupljena iz mase jer se smatra da kolektiv ima više informacija, nego bilo koji pojedinac. Onda se postavlja pitanje - kako uskladiti to mišljenje. Odgovor koji smo tada tražili jest da kolektiv sam razmišlja o sebi što je specifično da ljudi kažu što misle da drugi ljudi misle. Imamo metodološki minimum, da ako možemo naučiti ljude da pravilno razmišljaju o problematici, imamo metodu koja će moći uskladiti mišljenja na točan odgovor, u principu, rekao je Prelec.

Đuričić i Prelec su posjetili i kultni kafić „Cheers“, odnosno „Kafić Uzdravlje“, mjesto gdje je snimana istoimena humoristična serija koju smo pratili na malim ekranima 90-ih godina te otkrili kako je Prelec ljubitelj kazališta, da Amerikanci rade mnogo više od Europljana, ali i da mu u životu gotovo nikad nije dosadno.

U epizodi u kojoj upoznajemo područja znanstvenih istraživanja koja nam se zaista mogu činiti nevjerojatnima, ali iznimno zanimljivima ovaj svjetski priznati znanstvenik odgovara i na pitanje o uspjehu, odnosno o „metru“ kojim ga mjerimo.

- Ja sebe apsolutno ne doživljavam uspješnim. Iz dana u dan je neki novi problem. Svaki dan je neuspješan. Na kraju dana puno toga se neće riješiti. Članci 99 posto neće biti napisani. To je metar po kojem se mjeri. Ljudi uglavnom vole imati neka mjerila po kojem mogu mjeriti i težimo tome da mjerimo je li nešto bilo uspješno ili nije. Često se veže za profesionalne stvari, rekao je Prelec.

„Slučajnost je dobra stvar, ne plašite se slučajnosti. To je ono što nas malo gurne. Toga mora biti. Slučajnost je naš prijatelj, to je recimo jedan široki princip“ – poručio je Prelec, a na pitanje kako izgleda kada se dogodi „AHA“ trenutak odgovara da se uvijek zna kada se to dogodi.

- Jako rijetko. To je jedan osjećaj da je nešto riješeno. Onda sumnja da možda nije riješeno, onda provjera je li stvarno riješeno. Kad se vidi da je stvarno riješeno, onda je fantastično, ali to se rijetko događa, zaključio je.  

Reprize prve od sveukupno četiri epizode ove inspirirajuće i edukativne dokumentarne serije možete pogledati na multimedijskoj platformi HRTi.