Američko istraživanje: Kako se Hrvatska nosila s COVID-om?

Svjetska zdravstvena organizacija, nakon pandemije COVID-a, priprema poseban nacrt globalnog sporazuma kojemu je svrha brže suzbijanje budućih infekcija i pravednija distribucija cjepiva, lijekova i zaštitne opreme. Kako se Hrvatska nosila s epidemijom, tema je istraživanja i američkog znanstvenika Jamesa LeDuca.

Na Fulbrightovoj ste stipendiji, istražujete kako se Hrvatska nosila s pandemijom COVID-a. Što je u središtu vašeg istraživanja?

- Imao sam sreće što sam surađivao s predstavnicima hrvatskog javnog  zdravstva, liječničkom zajednicom i nacionalnim vodstvom kako bih revidirao odgovor na pandemiju i korake koji su poduzeti. Cilj je zabilježiti ono što smo naučili, što bismo trebali zadržati, vidjeti gdje smo griješili.

Koraci i mjere i dalje su sporni u Hrvatskoj. Što je bilo dobro, a što nije?

- Mislim da je mnogo toga bilo vrlo dobro.  Sve počinje od Vladina pristupa. Imali ste sreće što vam je vrh slao konzistentne poruke: od premijera pa sve do liječničkog vodstva. I svi su imali istu poruku. Ta se poruka mijenjala s vremenom jer smo o pandemiji znali sve više. Ali bit je u tome da su svakoga dana, katkada i više puta na dan, slali točne, konzistentne poruke. To je bilo važno.

S medicinske strane?

- Zajednica je bila vrlo dobra u tome što je rano prepoznala koliko je bolest teška, da trebamo odjele za izolaciju, posebno kada je riječ o odjelima intenzivne skrbi. Jako su brzo promijenili postojeću infrastrukturu kako bi se mogli pobrinuti za pacijente, a to je bio golem zadatak, no mislim da su ga obavili iznimno dobro. Kad ste ujesen 2020. imali krizu, kad je broj slučajeva znatno porastao, zajednica se prilagodila i stvorila dodatne bolničke ležajeve u Areni i pokraj bolnice u Dubravi. Sve je to pridonijelo tomu da se pacijenti premjeste, olakšalo se hospitaliziranim pacijentima, bolnice su mogle premjestiti pacijente koji se oporavljaju u manje zahtjevna okružja.

Idemo na ono što nije bilo dobro. Što mislite?

- Pa, cijeli se svijet suočavao s novim izazovom. Komunikacija je bila teška od samog početka. S vremenom je postajala sve teža, posebno jer je stanovništvo bilo frustrirano, a sve je više skupina počelo kritizirati one koji donose odluke. Mislim da su komunikacijski izazovi bili veoma veliki. Moramo raditi na tome da to bude bolje.

Koje su ključne poruke koje bismo trebali imati na umu za budućnost? 

- Mislim da je pripravnost važan aspekt. Ako imate ustanovu koja se usredotočuje na zarazne bolesti, zemlja je uključena u međunarodne tokove pa znate što se događa diljem svijeta i kad se pojavi sljedeća pandemija, unaprijed ste upozoreni.

Sljedeća pandemija?

- Doći će.

Koliko je ta mogućnost velika?

- Mislim da je velika. Pitanje je kada će to biti. Mislim da će sigurno biti novih pandemija. Svjetska zdravstvena organizacija radi na velikom globalnom sporazumu o pandemijama.

Koliko će biti teško postići sporazum?

- Mislim da će to biti velik izazov, 194 zemlje moraju se složiti oko sporazuma. No ova je pandemija ugrozila sve, svi su svjesni da trebamo bolju međunarodnu koordinaciju. Postoji volja da ostvarimo nešto. No oprezno sam optimističan.

Vratimo se na cjepivo protiv COVID-a. Je li ostvarilo svrhu?

- Apsolutno. Podaci su veoma jaki. Posebno ako imate postojeće tegobe, naprimjer, stariji ste i pretili. To su česte tegobe u Hrvatskoj. Imate staro stanovništvo. Cjepivo ne sprečava infekciju, ali sprečava težak oblik bolesti. Podaci su veoma jasni. Mislim da je cjepivo ispunilo svoju zadaću. Izazov je kako uvjeriti ljude da se cijepe, a to je pak komunikacijski izazov.

Virus očito ne ide nikamo. Znamo to. Jesmo li sigurni da neće opet podivljati?

- Nismo. Štoviše, mislim da ga moramo pratiti. Vlastitim smo očima promatrali evoluciju. Pojavljivale su se nove, modificirane varijante. Virus je bio dovoljno modificiran da svlada ili izbjegne postojeći imunitet stvoren cjepivom. To će se i dalje ponavljati. Moramo biti na oprezu, moramo pratiti virus i razvijati nova cjepiva kako bismo se prilagodili evoluciji virusa.