Kako riješiti problem plastike u okolišu?

U svijetu je dosad proizvedeno 12 milijardi tona plastike, a oko 7 milijardi završilo je u okolišu. Rješavanju problema plastičnog otpada doprinos daju i znanstvenici zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, za što su dobili više od 600 tisuća eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. 

Istražuju kako pospješiti razgradnju bioplastike, kao materijala koji postupno zamjenjuje tradicionalnu plastiku.

Detalje je za program HRT-a otkrila profesorica Aleksandra Maršavelski.

- Monomer je prirodni, međutim polimer je potpuno sintetski, dakle čovjek ga sintetizira. I u tom smislu, on je iz prirodnog izvora, kao što je biomasa, međutim jednom kada dobijemo taj polimer, ne postoji mikroorganizam, odnosno njegovi enzimi koji to mogu razgraditi, pojasnila je prof. Maršavelski.

- Inspiracija za projekt je potekla iz studentske menze gdje sa svojim kolegom redovito idem na ručak i koji je me zafrkava čemu bi mogla posvetiti svoj život, a to je dakle reciklažama za otpad. Ja sam prihvatila izazov i bila mi je tema zanimljiva zato što trebamo spojiti dva svijeta, to su enzimi koji funkcioniraju u vodi, koja je njihov prirodni okoliš, međutim plastika i polimeri su netopivi u vodi, kazala je.

Maršavelski je rekla kako još treba poboljšati svojstva tih enzima.

- Dakle enzimi su molekulske škare koje režu polimer na manje jedinice i trebate ga natjerati da radi pri većim temperaturama. Industrijski to znači kad je u pitanju bioplastika na nekakvih 65 stupnjeva. Dakle trebate ga dizajnirati da radi na povišenim temperaturama maksimalno, odnosno optimalno. Trebate mu povećati stabilnost da njegov životni vijek bude dulji, da ne prestane raditi i to je ono čime se mi želimo baviti u ovom projektu, identificirati što veći broj enzima koji imaju sporednu aktivnost prema plastici, zatim tu sporednu napraviti da bude glavna aktivnost, zatim ga učiniti da bude stabilniji na višim temperaturama i da naprosto dulje živi, pojasnila je.