Utjecaj mikro i nano plastike na zdravlje ljudi

Da plastika šteti zdravlju, već neko vrijeme slušamo u našem javnom prostoru. No znamo li kako uistinu utječe na naš organizam? 

Tim iz zagrebačke bolnice Srebrnjak pretpostavlja da makro i nano plastika iz hrane negativno utječe na porast djece koja boluju od alergija. Istraživanje pod vodstvom profesorice Mirjane Turkalj dio je europskog istraživanja IMPTOX.

- Govorimo o projektu utjecaja mikro i nano plastike na zdravlje ljudi. Nas primarno zanima kako mikro i nano plastika, kojoj smo izloženi u tom našem okolišu, ima učinka na razvoj alergijskih bolesti primarno kod djece, rekla je Turkalj, voditeljica projekta IMTOX.

U projekt su uključena djeca iz naše tri županije. Uzimaju se uzorci stolice, iskašljavanja, kondenzati izdisaja i onda se u tim uzorcima prate čestice plastike.

- I onda te ekspozicije ili izlaganje tim česticama povezujemo s rizikom od alergija. Rizik od alergija testiramo, kako kožnim, tako i krvnim testovima i onda gledamo da li doista razina izlaganja može imati učinka na razvoj alergije na određene namirnice, objasnila je Turkalj.

Nano i mikro čestice plastike, ne samo da se nalaze u hrani, već i u zraku. U sklopu ovog istraživanja u splitsko dalmatinskoj županiji, ispituje se i prisutnost mikro i nano plastike u aerosoli, ali i u morskoj hrani.

- Ako govorimo u Hrvatskoj, mi pratimo izloženost, a posebno su nam zanimljivi plodovi mora. Morski plodovi i uzorci naših školjaka i škampa se šalju na analizu, rekla je.

To je, naravno, posljedica onečišćavanja mora i oceana. Postoje li namirnice za koje možemo biti sigurni da ne sadrže mikro i nano plastiku?

- Zapravo ne, danas je skoro sve pakirano u plastici. Dokazano je da se ta plastika nalazi u vodi za piće, jer se ona stavlja u plastične posude i nerijetko ju mi svi konzumiramo, de facto. Također i namirnice koje se drže ili pakiraju u plastičnim vrećicama, dodala je.

- Plastika je svugdje. Plastična ambalaža je u hrani, plastična ambalaža je u piću, plastika je praktički, cijevi od vode su plastične. Odlagalište otpada, bila uređena, neuređena, plastika, mikro i nano plastika na taj način dolazi do izvora pitke vode. Plastika je jednostavno svugdje, rekla je Ivana Babić, magistrica biologije.

Ipak postoje neka ponašanja koja nose veće rizike negativnog utjecaja plastike na naš organizam.

- To su naravno, voda iz plastične ambalaže, ta voda stoji sigurno duže vremena nego što bi voda trebala stajati u plastičnoj ambalaži. Njezin transport nije reguliran, ona prolazi različite raspone, temperaturne raspone, što potiče otpuštanje mikro i nano čestica u vodu. Naravno, zagrijavanje i hlađenje hrane u plastičnim posudama, to naravno, ovisi o vrsti plastike, jer postoji više vrsta plastike, neke su rizičnije, neke su manje rizične, dodala je Babić.

Jednokratna, mekana ambalaža, objašnjavaju nam, je najopasnija, No, ne možemo biti sigurni niti kod korištenja one tvrde jer su kod nje korišteni agensi za stvrdnjavanje. Ono što ,možemo napraviti, jest hraniti se lokalno i sezonski. I što više po principi no waist načina života. Jer, ovaj projekt je i pokrenut zbog pretpostavke da je plastika opasna, no još ne znamo koliko.

- Danas se njihova povezanost povezuje s mnogim drugim bolestima. Od malignih, onkoloških stanja, do, na primjer, autoimunih bolesti, naglasila je Turkalj.

- Mi zapravo želimo vidjeti da li plastika ima nekakav imunomodulatorni efekt na razvoj imunološkog sustava. Pretpostavlja se da ima kroz neke razno razne mehanizme, bilo direktno, bilo zapravo kroz komunikaciju s mikrobiomom, međutim, prave, ovoga, razmjere, i prave mehanizme, mi to još uvijek ne znamo, rekla je Babić.

Znat ćemo 2025. godine, je li mikro i nano plastika jedna pod razloga zašto sustavno raste broj alergične djece. Evo kako sve izgleda u laboratoriju gdje se uzorci obraduju i to modernom, tzv. biočip metodom.

- Ta tehnologija koristi mikropločice, na jednom polju ove mikropločice se nalazi 112 alergenskih komponenti. Znači, mi samo iz jedne kapi krvi dokažemo prisutnost imunoglobulina E na tih 112 alergenskih komponenti, ako postoje anti tijela na te alergenske komponente, objasnila je Gordana Fressl Juroš.

I što kad se dokažu pretpostavke, da plastika uistinu ima negativan utjecaj na naše zdravlje.

- U onom trenutku kada dobijemo ta neka saznanja, onda ćemo moći djelovati. Cilj ovog projekta je, između ostalog, ne samo edukacija, nego razvoj nekih novih politika i legislativa na razini EU-a o korištenju plastike i zbrinjavanju plastičnog otpada, rekla je Babić.