Danas smo svi amaterski digitalni umjetnici, a nekad...

Izložbu "Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968.-1984." u zagrebačkom Tehničkom muzeju Nikola Tesla od 10. veljače do 21. ožujka vidjelo je oko 1300 posjetitelja, a njezina je specifičnost iznimno informativna web stranica na kojoj će se izložba nastaviti dopunjena novim sadržajem.

Autor i kustos projekta Darko Fritz kao specifičnost ističe interdisciplinarnost te da, uz umjetnost i spoj znanosti i umjetnosti, projekt obuhvaća i razvoj i dostupnost digitalne tehnologije u određenom povijesnom i geopolitičkom kontekstu.

- Postoje tri narativa koje sam pokušao komunicirati kroz razne medije, poštujući prednosti i mane pojedinog medija knjige, izložbe, stručnih vodstva i web stranice. Postojeća, već izuzetno opširna, web stranica (www.digitalna-umjetnost-u-hrvatskoj.eu) uskoro će biti dopunjena fotografijama i videima s izložbe i vodstva po Staroj gradskoj vijećnici, kazao je Fritz za Hinu.

Projekt "Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968.-1984." počeo prije dvije godine kada je bila izdana i knjiga u kojoj se, pak, ističu tri posebna narativa.

Prvi je bio pristup tehnologiji koji je tijekom 60-ih i 70-ih prošlog stoljeća u Hrvatskoj bio otežan, slijedi geopolitička situacija tadašnje Hrvatske unutar Jugoslavije koja je omogućila uvoz američkih kompjutora - primjerice na Institutu Ruđer Bošković te zaključno o umjetnosti, prvenstveno kroz pokret Nove tendencije koji je omogućio sudionicima iz zapadnog i istočnog bloka zajedničko izlaganje i umrežavanje, što je u doba Hladnog rata u drugim državama bilo nemoguće.

Prvi pokušaj mapiranja primjene digitalnih tehnologija

- Ovaj projekt prvi je pokušaj mapiranja primjene digitalnih tehnologija u hrvatskoj umjetnosti u kojoj protagonisti, umjetnici, inženjeri, fizičari i arhitekti, nisu bili prvi u svjetskim razmjerima, ali s par godina razlike nisu niti mnogo zaostali, ističe Fritz.

Konkretno, 2. kolovoza 1968. u Londonu je bila otvorena izložba Cybernetic Serendipity, prva u nizu velikih izložbi o računalnoj umjetnosti i kibernetici. Samo dan poslije, u Zagrebu bila je otvorena izložba "Kompjuteri i vizualna istraživanja", kao početak međunarodne manifestacije Tendencije 4 (1968.1969.), gdje su prvi put izloženi digitalni radovi i hrvatskih umjetnika.

- Kreativnosti kroz digitalne medije su raznolike. Prve su bile kroz tekst još u 1950-im godinama, kroz zvuk nešto kasnije, a vizualne grafike i video čekale su razvoj jače tehnologije. Ono što smatramo kompjutorskim grafikama nastalo je početkom 1960-ih, a pioniri su bili Georg Nees, Frieder Nake i Michael Noll, koji su izlagali svoje radove u Zagrebu već 1968., a Nake je osobno sudjelovao u kreiranju programa Tendencija 4 i bio čest gost u Zagrebu, ističe Fritz.

Dodao je da su u sklopu kompleksnog jednogodišnjeg programa Tendencije 4 izloženi i radovi fizičara i voditelja laboratorija za kibernetiku pri Institutu Ruđer Bošković Vladimira Bonačića koji se ističe svojom raznolikošću i kvalitetom.

- Posebno sa svjetlosnim instalacijama u javnom prostoru, a četiri ih je postavio u Zagrebu od 1969. do 1971. Slijede i radovi Vlatka Čerića i oca hrvatskih novčanica Vilka Žiljka, Tomislava Mikulića, Miljenka Horvata i Nikole Šermana, ali i arhitekata Andrije Mutnjakovića i Velimira Neidharta, kaže Fritz.

Ovaj pregled završava 'orvelijanskom' 1984. koja je obilježena pravnim činom tada je u tadašnjoj Jugoslaviji bilo omogućeno građanima da uvoze kompjutore, odnosno dijelove informatičke opreme.

- Do 1984. to je bilo zabranjeno. Ljudi su se dotad dovijali tome švercanjem, kazao je Fritz.

Fritz: Danas smo svi amaterski digitalni umjetnici

Pritom je naveo i primjer kako je kultni filmski snimatelj i redatelj Nikola Tanhofer, "samouki" autor serije računalnih grafika iz 1982., godinu dana ranije kupio računalo DAI da bi kao digitalni kreativni amater radio umjetnička djela iz vlastitog "gušta".

- Danas smo svi digitalni amaterski umjetnici jer se kreativno izražavamo kroz digitalne medije, npr. fotografijama s pametnih telefona. Od pionira digitalne umjetnosti ostale su nam brojne kompjutorske grafike i kompjutorski filmovi. A ono što nije ostalo su elektronski objekti i instalacije u javnom prostoru. No, ipak imamo sreću da je desetak elektronskih objekata Vladimira Bonačića danas operativno, još i sada rade, što je presedan u svjetskim okvirima. Velika je sreća i da je integralno oblikovanje interijera tri dvorane u zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici sačuvano kao primjer digitalnog trodimenzionalnog oblikovanja reljefnih zidova i fascinantnih, začuđujućih elipsastih stropova. Taj rad arhitekta Andrije Mutnjakovića iz ranih 1970-ih velika je vrijednost i u svjetskim okvirima, zaključio je Fritz.

Fritz je zadovoljan odazivom publike i kritikama izložbe te naročito suradnjom s Tehničkim muzejom Nikola Tesla. Ravnateljica muzeja Markita Franulić, pak, ocijenila je izložbu iznimno uspješnom.

- Izložbu je posjetilo oko 1300 posjetitelja što mislimo da je jako dobro za period trajanja i za temu koja nije toliko tipična za Tehnički muzej. S druge strane, programi posljednjih godina idu na povezivanje znanosti i umjetnosti, a s prezentacijom ove izložbe stvaramo i prostor novoj publici koja dosad nije bila tipična za naš muzej, zaključila je.