Što o prirodi možemo saznati iz samo jedne kapljice vode?

Matej Vucić i Dušan Jelić dio su tima koji stoji iza eDNAture - startupa koji je izrastao iz Sveučilišta u Zagrebu. Njihova metoda omogućuje da iz jedne kapljice vode saznamo tko sve živi u jezeru. Brzo, precizno i bez ometanja prirode.

Može li kapljica vode otkriti tko sve živi u jezeru? Iz jedne kapljice - cijeli svijet. A znanost, kad je ovako blizu prirodi, postaje bliska i nama.

- Svugdje oko nas, u okolišu, nalaze se tragovi živih bića koja ovdje dolazi. Nas je od uvijek zapravo zanimalo možemo li mi uhvatiti te dijelove DNK. I onda na taj način smo došli na ovu ideju i eDNAture gdje zapravo mi iz uzorka vode ili zraka ili čak tla možemo u biti molekularno pokazati koje vrste životinja tu žive, rekao je biolog Dušan Jelić.

- Što se tiče nekakvih tradicionalnih metoda uzorkovanja, evo možemo konkretno reći za ribe. Ako želimo ribe istraživati na nekakav znanstveni način, uglavnom se koristi metoda koja se zove elektroribolov. To je jednostavno, se koristi elektroagregat koji onda strujnim poljem hvata ribe, zapravo ih ošamuti i onda se one skupljaju fizički uzorci, nadovezao se Dušanov kolega Matej Vucić.

Na zagrebačkom jezeru Savica, dvojica biologa traže tragove života. Ne mrežom, ne kamerom, već kapljicom vode. U toj kapljici, kažu, skriva se DNK svih stvorenja koja su prošla ovuda. Dobrodošli u svijet okolišne DNK, gdje znanost čita prirodu bez da je dira.

- Proces detekcije okolišne DNK je jednostavan, zato što mi nudimo opciju da ljudi sami uzmu svoj uzorak. To je jedan terenski komplet koji zapravo služi da bilo koja osoba koja, primjerice ima neku špilju kod svoje kuće i zanima ga da li ima čovječje ribice u njoj, može u biti pomoću našeg terenskog kompleta uzeti uzorak vode, isfiltrirati kroz filter, filter pošalje nama i mi mu kažemo sa stopostotnom sigurnošću da čovječe ribice ima ili nema, naglasio je Dušan.

- Ako ćemo uzimati uzorak vode, možemo ga uzeti za petnaest minuta. U kutiji je električna pumpa koja pumpa vodu, slično onim pumpama koje se koriste u akvariju. Cijeli sustav je povezan s tri ulaza. U svakoj posudici nalazi se jedna filter membrana. I svu vodu koju uzimamo za uzorak prolazi kroz tu membranu i na membrani ostavlja informaciju koja nam je ključna, to je zapravo svu DNK koji se nalazi tu u okolišu. Ideja je zapravo uroniti ovaj štap pod vodu, uključiti pumpu da pumpa i pustiti ju nekih 15-ak minuta da isfiltra dovoljnu količinu vode, dodao je Matej.

"Metoda pogodna i za druge sektore"

- U biti je metoda vrlo pogodna i za druge sektore. Primjerice, ima li u nekoj hrani koju mi jedemo bakterije ili virusa koji se ne bi tu trebali nalaziti. U vodi koja je iz slavine ili iz nekog tipa boce. Zatim, u prehrambenim proizvodima, ima li u nekoj pašteti koju mi kupimo tragove štakora ili žohara. Mi to možemo detektirati. Isto se može detektirati i onda pravovremeno obavijestiti građanstvo koje tu dolazi, zato što je naša metoda puno brža od klasičnjih, nastavio je Dušan.

- Dosta često imamo iznenađenja, zato što je metoda toliko precizna da se nekad nalaze i vrste koje vrlo rijetko se nalaze ili se uopće ne nalaze. Primjerice u Maksimirskim jezerima ima jegulje, što svakako nismo očekivali. Mene najviše motivira to što u biti mlade generacije puno više gledaju na ovakve novije tehnologije i puno su više nakloni testiranju ovakvih naprednih tehnologija, za razliku od starijih kolega koji su uvijek malo skeptični, ali motivacija je da mladi ipak brže prihvaćaju, kazao je.

- Ja bih se nadovezao na Dušana i rekao bih da je motivacija da možemo u Hrvatskoj pokazati mladima nešto što je u koraku s Europom i ostatkom svijeta i da se kod nas isto to radi što se radi i u zapadnoj Europi, dodao je Matej.