Znanstveno-stručni skup "Budućnost hrvatske jezične politike"

Dvodnevni znanstveno-stručni skup "Budućnost hrvatske jezične politike", koji su organizirali Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU, Matica hrvatska i Konzorcij HR CLARIN, počeo je u četvrtak ujutro u Palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu.

Akademik Mislav Ježić podsjetio je kako se u pregledima hrvatske književnosti tijekom prve polovice XX. stoljeća uobičajilo izrijekom ili prešutno dijeliti hrvatsku književnost na stariju i novu. 

Ta se podjela, napomenuo je, do danas razabire u nazivu predmeta i katedara na našim studijima kroatistike. Uočljivo je da je ona postala samorazumljiva od vremena restandardizacije hrvatskoga jezika oko 1900. godine, istaknuo je i dodao kako su hrvatski vukovci uveli prekid s jezikom hrvatske književnosti prije njih.

Naglasio je kako je ta restandardizacija dovela do prepravljanja jezika hrvatskih pisaca XIX. stoljeća, dok se jezik starijih pisaca ipak nije tako preinačivao, ali ga se proglašivao nerazumljivim. 

To je pridonosilo dojmu da novija hrvatska književnost, kao i suvremeni standardni jezik počinju s Karadžićem i Gajem, napomenuo je i dodao kako o tome najjasnije svjedoči gramatika Tome Maretića.

Jezikoslovka Nataša Bašić je istaknula kako je posljednju fazu hrvatske standardizacije obilježila vukovska restandardizacija, koja je standardizacijski proces pravopisno, oblično i leksički oštetila. Pravopisno standardna norma izgubila je morfemsku prozirnost, a oblično padežna i glagolska paradigma izgubila je raznolikost i dio razlikovnosti, dodala je. 

Izgubila je i leksičku cjelovitost jer se velik dio narječno trojstvenoga hrvatskoga leksika našao pod udarom novoštokavskoga purizma, napomenula je i dodala kako je jezična baština hrvatske književnosti bila odbačena. Time su, rekla je, hrvatskomu standardu oduzeti naravni razvitak i doradba, koje je crpio iz svih hrvatskih narječja i književne baštine. 

Bašić smatra kako je potrebna nova hrvatska restandardizacija te izradba jezičnih priručnika koji će sustavno uključiti ono što je bilo izgubljeno. Ocijenila je kako se ta potreba afirmira i u novom Zakonu o hrvatskom jeziku iz godine 2024.

Jezikoslovka Sanda Ham smatra kako je jezik zagrebačke filološke škole starija stilizacija hrvatskoga standardnoga jezika razvijena u 19. stoljeću na temeljima postavljenim najmanje tri stoljeća prije. Njime je pisani književnost, novinstvo, znanost, dakle, stilski razgranati jezik, bogat gramatikama i rječnicima te normiran i uređen, dodala je.

Profesorica Fakulteta hrvatskih studija Ivana Kresnik podsjetila je kako se najčešće u literaturi 20. stoljeća isticalo da je hrvatski latinički slovopis do 19. stoljeća bio nesređen te da se je samo čekalo na osobu koja će reformirati hrvatski pravopis. Dodala je kako su pri tom cijeli sjeverozapadni dio književnojezičnoga korpusa te vjerski i teološki tekstovi izuzeti pod različitim jezičnim i stilskim opravdanjima. 

Napomenula je da su se u 17. stoljeću mnogi hrvatski autori tiskanih djela angažirali oko traženja slovopisnih rješenja te da su ih u svojim publikacijama objašnjavali i primjenjivali.