Velik, jedinstven, jednostavan i nepredvidiv - što je hrvatskoj i europskoj umjetnosti ostavio akademik Ivan Kožarić analizirali smo u posebnom izdanju Vijesti iz kulture, posvećenom odlasku velikana naše umjetničke scene.
Neizmjerno talentiran, a pritom šarmantan, duhovit...
Neizmjerno talentiran, a pritom šarmantan, duhovit... - tako su Ivana Kožarića doživljavali oni koji su imali sreću bolje ga poznavati.
Skulpture umjetnika - spomenimo samo zagrebačke - kip
Matoša ili slavno
'Prizemljeno sunce'- postale su dio vizura grada, a velik dio njegova opusa nalazi se u brojnim privatnim zbirkama i muzejima diljem svijeta.
- Ono što je kod Kožarića fascinantno je da je zapravo atipičan s jedne strane jer ne može ga se pratiti ni kroz evoluciju, ni kroz žanr, ni kroz tehniku jer primjenjuje sve bez ikakve discipline i obzira, kaže likovni kritičar
Antun Maračić.

Boravio je i u
Parizu, što je bilo važno za njegovo bolje upoznavanje s europskom umjetnošću, no od samih početaka sklon je naglu mijenjanju kiparskoga izričaja, uz otklon od tradicijskih tokova.
- Ukidao je, zapravo, hijerarhiju. To je ono najdivnije – što je nešto maleno, i možda efemerno, moglo postati divni umjetnički rad, smatra voditeljica Atelijera Kožarić u MSU-u
Radmila Iva Janković.
Neposredan i uvijek prisutan u kulturnom životu
Osim umjetničke veličine, pamtit će se i njegova neposrednost i prisutnost u kulturnom životu.
- Sretni smo kao generacija da smo živjeli u isto vrijeme kad i Ivan Kožarić i da smo imali tu privilegiju pratiti njegov rad, poručuje ministrica kulture i medija
Nina Obuljen Koržinek.
Likovni kritičar
Ivica Župan napominje, pak, da je Kožarić držao ego pod kontrolom: Bio je empatičan, i cehovski i ljudski solidaran, ističe Župan.
Sam Ivan Kožarić vrlo je jednostavno govorio o svojem stvaralaštvu: Ja sam uvijek mislio da to što sam napravio prije, da to nije to pravo što ja trebam napraviti, uvijek sam težio nešto više napraviti, nešto bolje, govorio je Kožarić u svojem
Portretu iz
2012. godine.
Dio svojega golemog opusa ostavio je u trajno naslijeđe
Muzeju suvremene umjetnosti gdje će buduće generacije učiti od umjetnika koji je zadužio hrvatsku kulturu.
Zvonko Maković o retrospektivi u MSU i i izložbi u BerlinuDok se hrvatska kulturna scena ovih dana se prisjeća trenutaka, susreta i druženja s velikim umjetnikom, u pripremi je velika retrospektiva njegova stvaralaštva, odnosno čak dvije izložbe.
O pripremama za dvije izložbe posvećene Ivanu Kožariću u
Vijestima iz kulture razgovarali smo s povjesničarom umjetnosti
Zvonkom Makovićem koji je govorio o velikoj retrospektivi koja će biti u
Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a prije toga bit će postavljena i izložba u
Berlinu:
- Sljedeće godine u lipnju Kožarić bi napunio
100 godina. To je zaista jedinstven slučaj. Muzej suvremene umjetnosti, koji čuva njegov atelje i koji ima najveći broj njegovih djela, u suradnji s galerijom
Gregora Podnara u Berlinu, trebao je obilježiti taj datum retrospektivom. Kolegica
Radmila Iva Janković, koja je voditeljica
Ateljea Kožarić i kustosica u MSU, nositeljica je tog projekta, najavljuje Maković.
Izložba će se, dakako, napraviti, međutim, iako su se svi tomu nadali, Ivan Kožarić neće biti prisutan, no izložba će biti poticaj za jedno novo čitanje Kožarića.
- Prilika je to da se sada, kad više nije fizički s nama, njegovo djelo, koje je vrlo široko i poticajno, sagleda na novi način i da ga se kontekstualizira. Mislim da vrijeme za tu umjetnost tek dolazi, zaključuje Maković.

I prije Kožarića Hrvatska je imala velike kipare - od
Ivana Meštrovića do
Vojina Bakića i
Dušana Džamonje, no Kožarić je otvorio potpuno novo poglavlje.
- On uzima prostor, a ne više formu, kao bitnu supstancu skulpture i prebacuje težište na ideju, na koncept. To je nešto što nitko drugi nije radio i kad Kožarić počinje raditi kasnih 1940-ih godina, pa tokom 1950-ih, ne postoji ni jedna referentna točka koja bi ga uključivala u umjetničku scenu. On je odmah bio prepoznat kao izuzetan, podsjeća Maković.
Šira javnost Kožarića će pamtiti po skulpturama u javnom prostoru, poput
'Prizemljenog Sunca' i
'Matoša na klupi' u
Zagrebu, no treba podsjetiti da on nije bio samo kipar.
- Kožarić je 'razbio' skuplturu, 'razbio' formu i zapravo ju je rasplinuo, doveo u plinovito stanje, u ideju… To će biti osobito prepoznato u razdoblju od 1970-ih do 1990-ih godina kad Kožarić radi slučajne skulpture; materija mu je nevažna, manualni aspekt mu je nevažan, važna je ideja. On središte stavlja na koncept, na mentalnu sferu, na moralnu sferu, a to je nešto što drugi nisu radili, i on će to dovesti do vrhunaca, napominje Maković.
Život i djela Ivana Kožarića na HRTi
Života, djela i riječi Ivana Kožarića prisjećamo se i u
videoteci multimedijske usluge HRTi u kojoj su dostupne emisije iz serijala
Jedno djelo posvećene njegovu ciklusu 'Ispuhivanje energije' te
radu 'Figura (Kupač pod tušem)'.
Zašto se Kožarić tako žurio? - U radovima koje je nazvao 'Ispuhivanje energije' slikao je neposredno svojim dahom. Njegov udah i izdah - vežući na sebe kapljice boje - postaje istodobno metafora oslobođene kreativne slobode i konkretizacija stvaralačkog čina. Slično tome doživljavamo cjelokupan njegov rad: kao samu energetsku supstancu ili kao osjećaj svježeg zraka, podsjećaju autorice i urednice emisije su scenaristica
Evelina Turković i
Ana Marija Habjan.

U našoj se videoteci nalazi i
Skica za portret - emisija o Ivanu Kožariću snimana 1990., kao TV izložba - prikazani su radovi nastali su u razdoblju od 1967. do 1990., a scenaristi i redatelji su
Breda Beban i
Hrvoje Horvatić, te dokumentarac
Portret: Ivan Kožarić snimljen 2011. godine, koji pripovijeda o djelu Ivana Kožarića:
- Njegov rad mladalačkom svježinom i zaigranošću ne prestaje oduševljavati publiku i utjecati na mlađe generacije umjetnika i dizajnera koji mu čak posvećuju svoje radove ili cijele izložbene projekte kako smo se osvjedočili u ovoj emisiji. Njegov opus je zaslužio mnoštvo međunarodnih priznanja, izlagao je u prestižnim svjetskim muzejima, galerijama i smotrama poput legendarne
Documente u
Kasselu, napominje scenaristica i urednica dokumentarnog filma
Portret: Ivan Kožarić Renata Margaretić Urlić.
Pogledajte i priču o tomu što je hrvatskoj i europskoj umjetnosti ostavio akademik Ivan Kožarić iz
Vijesti iz kulture: