Paul Lynch: Ništa brže ne ubija knjigu nego pisac s porukom

Gost emisije Razgovor s razlogom irski je pisac, dobitnik prestižne nagrade Booker, Paul Lynch. Govorio je o svom nagrađivanom romanu "Prorokova pjesma“, u kojem zamišlja svoju domovinu, Irsku kao zemlju koja je skliznula u totalitarizam i građanski rat. U društvu koje tone u mrak čemu smo skloniji – bijegu ili poricanju, pitanje je koje istražuje u romanu.

Zašto misli da nas u životu vodi samo svjetlo šibice? Je li smak svijeta konačan ili nešto lokalno, osobno? Pod pritiskom svega što nam suvremeni život donosi, zamjenjujemo li racionalno iracionalnim? Jesmo li u novoj potrazi za smislom? Zašto misli da ništa ne ubija knjigu brže od pisca s porukom?

- Ništa brže ne ubija knjigu nego pisac s porukom, kaže Lynch. Vodi se vječna rasprava o tome treba li umjetnost slati poruku čitatelju, treba li imati neki cilj? Bilo je, osobito u engleskom govornom svijetu, desetak godina izrazito politične beletristike. Lynch kaže da je za njega kao pisca to problematično zato što, kad ste izrazito politični, gurate određeno stajalište. Ogorčeni ste zbog nečega i želite riješiti taj problem.

- No ozbiljna umjetnost oduvijek polazi od drukčijeg gledišta. To se može povezati s onime što je veliki pjesnik Keats zvao negativnom sposobnošću. Ideja da pisanjem zalazimo u nepoznato, u ono što ne razumijemo, a da pritom ne tražimo izvjesnost. Pišemo kako bismo pokušali izraziti pitanja. Jer život je u svojoj osnovi toliko složen da ne znamo. A umjetnost nam to mora uistinu zrcaliti, mora pitanjima odražavati tu složenost, kaže Lynch.

Kad "Prorokovu pjesmu'" opisuju kao politički roman, moram ih ispraviti, kaže Lynch. Riječ je o metafizičkom romanu koji se u osnovi bavi vječnim problemima bivanja čovjekom u problematičnom svijetu. Radnja romana odvija se u Irskoj, u Dublinu, koje prepoznajemo. Događa se u supermarketima i na ulicama koje Lynch smatra aktualnim mjestima.

- Neki smatraju da se roman zbiva u bliskoj budućnosti. Može se reći i da se zbiva u paralelnoj sadašnjosti. Knjiga to ne precizira, a ja nisam siguran ni znam li to sam jer to nije važno. Radnja je smještena u simbolički univerzum. To je priča, a ja se tom pričom služim kako bih istražio niz pitanja o problemima stvarnosti, o problemima Eilish Stack koja pokušava prepoznati svijet koji je oduvijek poznavala, a iznenada ga postane nemoguće spoznati, objašnjava Lynch.

- Kako razumjeti ako se društvo u kojem ste živjeli, liberalna demokracija, počne raspadati, kad ste toliko zaokupljeni vlastitim životom, imate pune ruke posla, kao što je imala Eilish Stack, pita se Lynch. Unatoč složenosti političkih zbivanja u pozadini, imamo dojam da će sve dobro završiti, da će prevladati zdrav razum. Jer se u našim kuhinjama i dnevnim sobama bavimo obiteljskim životom, i glavno nam je pitanje, možda, ima li dovoljno mlijeka u hladnjaku?

- Živimo kao suvereni pojedinci zaokupljeni vlastitom individualnošću i rado vjerujemo da će struktura civilizacije koju smo izgradili izdržati. Stoga, kad se počne raspadati, mi to poričemo. Ne želimo vjerovati da je to istina. A možda to i nismo u stanju jer to znači da su pitanja koja se nameću slijedom toga tako složena, da se ne možemo uhvatiti u koštac s njima. Ovaj se roman dijelom time bavi, dodaje.

"Povijest tiha kronika svih onih koji nisu otišli"

Sestra glavne junakinje kaže da je povijest 'tiha kronika svih onih koji nisu otišli'. No Lynch kaže kako roman dokazuje da je ta izjava umnogome pogrešna.

- Za mene je Eilish Stack potpuno moderan pojedinac. Posjeduje sve te slojeve individualnosti, majka, direktorica, cijeli život živi na jednom mjestu. Knjiga pokazuje da morate izgubiti sve te identitete kako biste otišli. Jer najteže na svijetu je otići. Tek kad ogolite sve identitete neke osobe, sve slojeve vlastitog ja i individualnosti svedete je na predmet, na stvar, kad je posve depersonalizirate, kad više nema zašto živjeti u mjestu koje poznaje cijeli život, tada netko može odlučiti otići, kazao je.

Mnogi od nas u Hrvatskoj mogu, zbog rata koji smo prošli, razumjeti pitanja koja Lynch postavlja u knjizi. Njegova junakinja kaže: "Jedina sloboda koju još imam je sloboda da se borim". Međutim, koliko pojedinac ima šanse u borbi kada zlo zavlada?

- Na ovaj problem gledam kao na boravak u labirintu. Kažem da je Eilish izrazito suvremen lik koji umnogome predstavlja sve nas, no istodobno je i drevni, grčki lik. Njezin problem dijele mnogi grčki likovi: suočeni su s ljudskim sljepilom, kako da tumače svijet? Vidim je u labirintu. Pokušava donijeti strahovito važne odluke. Pokušava odlučivati za svoju djecu, za sebe, jer želi sačuvati ono što nam je drago, a to je civilizacija, ljubav, ono što civilizaciju drži na okupu, rekao je.

Eilish u knjizi donosi odluku za odlukom, ali složenost joj uvijek vraća daleko od onoga što je zamišljala. Tako doživljavam život, kaže Lynch. Čak i u mirnodopskim vremenima i u spokoju vlastite svakodnevice, ipak se krećemo tamom. Imamo samo plamen žigice.

- Za mene je život poput prolaska kroz tamni prolaz. Ne znamo hoće li vjetrovi utrnuti taj plamen. Imamo samo maleno svjetlo koje nam osvjetljava put i krećemo se prema naprijed, u nepoznato. To je vrlo snažan osjećaj koji se u beletristici prenosi ljudima, naglašava.

Eilish u jednom trenutku spoznaje što je kraj svijeta. Je li on nešto konačno ili se ponavlja, nešto što je lokalno, osobno? Biblijski kraj svijeta nam kaže da je riječ o nagloj kataklizmi, iznenadnom događaju.

- No Eilish Stack u ovoj knjizi dozna da je priča o biblijskoj propasti doista samo priča, mit jer su propast, kataklizma, apokalipsa, uvijek uz nas, to se stalno događa, vječno se ponavlja. U knjizi kaže, nakon što izgubi gotovo sve, nakon što propadne svijet kakav je poznavala, nakon što se zatekne na mjestu koje se može opisati kao deveti krug pakla, napokon shvati da je ideja o kataklizmi priča, da je to zapravo svakodnevica, govori.

"Smak svijeta lokalni događaj"

Smak svijeta je zapravo lokalni događaj, kaže Lynch, i događa se uvijek iznova.

Smak svijeta je stigao u Mariupolj, u Ukrajinu, u Gazu. Ako oružje pogodi vašu kuću to je smak svijeta.

Nadalje Lynch ističe kako misli da smo na neki način u potrazi za bijegom od hiperracionalne strukture, da smo ponovno u potrazi za smislom. Znanje smo zamijenili podacima. Mudrost bivanja ljudskim bićem zamijenili smo golemim količinama informacija i podataka. No kamo nas je to dovelo? Živimo u doba kad nam je nadohvat ruke najveća količina informacija i podataka, kakva nikad nije bila dostupna nijednoj civilizaciji. A ništa ne znamo. Kao ljudi, nikad nismo bili izgubljeniji.

- Ljudi slute da to nije dovoljno. Ne možete smisao zamijeniti informacijama. Stoga se ponovno pojavljuje problem smisla. I zato se nanovo pojavljuje erupcija religije, duhovnosti... Živimo u zanimljivom dobu. Vjerujem da će vjera doživjeti masovni procvat, to je neizbježno. No možda poprimi drukčiji oblik. Možda će biti u postmodernom stilu, sami ćete moći birati s jelovnika ono što želite. Ljudi pokušavaju ponovno dokučiti kako biti ljudska bića u svijetu, pokušavaju pronaći svoj položaj u njemu, naglašava.

"Duhovnost način na koji se nosimo s vlastitom samoćom"

- Duhovnost je zapravo način na koji se nosimo s vlastitom samoćom. Nužno je imati samoću jer ćemo se tako ponovno pronaći, kaže Lynch.

Za njega, kaže, umjetnost počinje isključivo od intuicije. Počinje s onim što naziva vratima u tamu. Kaže da zamišlja da su mu negdje u glavi vrata koja su otvorena. Kad je prijemčiv kao pisac, ta su vrata otvorena. Ne vidi unutra, ne zna što će izaći, ali nešto izlazi.

- Kad sam napisao prvu stranicu Prorokove pjesme, nisam svjesno razumio u što se upuštam, nisam pretpostavljao kakva je to knjiga. Bio je to posve intuitivan čin, koplje bačeno u tamu. No poslije počnete shvaćati s čime imate posla. I počnete shvaćati da pričate priču, ali u podlozi priče, ispod rečenica, ideje su koje lovite i sve su one ispod rečenica. Tada na scenu stupa intelekt, kada treba oblikovati materijal i primijeniti tehniku vještine, istaknuo je.

Paul Lynch dobitnik je Bookerove nagrade 2023.

Paul Lynch dobitnik je Bookerove nagrade 2023. Pitali smo ga koliko je ta nagrada promijenila odnos svijeta prema njemu i je li, možda, promijenila njega. Lynch kaže da Booker romanopiscu otvara sva vrata. Danas je knjige teško prodati, osobito ozbiljnu fikciju koja se teško probija na tržište i teško nalazi čitatelje.

- Ja sam dobio mnogo nagrada i nominacija. No to ne donosi sigurnost, ne donosi prekretnicu. Ali Booker donosi. Booker te podigne i u trenu postavi na svjetsku pozornicu. Bio sam pisac koji je imao nekoliko tisuća vjernih čitatelja u različitim zemljama, a danas me prevode na 42 jezika. Za mene je to nevjerojatna povlastica, nevjerojatan obrat, rekao je.

No, zbog Bookera i putovanja kaže da je izgubio sam dvije godine pisanja. Ističe da mu pisanje nedostaje jer mu je 'bilo mi je potrebno da bude pisac'.

- Nisam imao izbora, ističe.

- Za mene je bilo važno da budem u tom prostoru, da se snalazim u nečemu, da odgonetam nešto, da postavljam pitanja putem jezika. Za mene je to savršeno mjesto jer nestajem kad sam na tom mjestu. Ja kakvim se zamišljam ne postoji, vrijeme se raspline... Želim biti ta osoba. Kao da je riječ o višoj razini misli. Dok promičem knjigu po svijetu, taj dio mene uglavnom nedostaje, zaključuje Lynch.