Čak 99 godina čekanja: Rusalka u zagrebačkom HNK

Premda je Rusalka jedna od najpoznatijih opera cjelokupnog slavenskog repertoara, s posebno dugom tradicijom izvođenja po kazalištima slavenskih zemalja, u Zagrebu nije bila premijerno uprizorena nevjerojatnih 99 godina. Sinoć se to nadoknadilo posljednjom ovosezonskom opernom premijerom središnjeg Hrvatskog narodnog kazališta.

U nizu intendanata, samo Iva Hraste Sočo stavlja na scenu slavno remek-djelo koje, zbog popularne arije Mjesecu, doživljavamo kao dio svoje kulture.

– Nevjerojatno zvuči podatak da 99 godina nije postavljana Rusalka, koja je zapravo kanon slavenske muzike. Ja sam nju stavila u svoj intendantski program i veseli me da ćemo imati tako lijepu premijeru, kaže Iva Hraste Sočo, intendantica HNK u Zagrebu.

Za glazbenu pripremu u Zagreb je pozvan čest gost ovdašnjeg opernog ansambla Srboljub Dinić, koji Dvořáka dobro poznaje.

– Rusalka Dvořáka jedna je od najpoznatijih istočnoeuropskih opera, predivna glazba, vrlo zahtjevna za orkestar, vrlo zahtjevna za soliste, ali veliko mi je zadovoljstvo što HNK ima takve soliste koji mogu iznijeti sve te teške uloge, govori Srboljub Dinić, dirigent.

U naslovnoj ulozi na premijeri briljira prvakinja Valentina Fijačko Kobić, kojoj je to kruna karijere.

– Moram priznati da mi je malo čudno što ta opera nije toliko izvođena, a opet, s druge strane, drago mi je da sad, nakon svih godina, ide; da je dočekala mene – ili ja sam dočekala nju, ili kako već. Dosad sam pjevala samo ariju, ističe Valentina Fijačko Kobić, Rusalka.

Za režiju je odabrana Talijanka Caterina Panti Liberovici, koja već ima iskustvo rada u Hrvatskoj, kao redateljica opera u Osijeku, Rijeci i Zagrebu. 

Ona priču smješta u tradicionalnu obitelj, na kompleksnu rotirajuću scenu jedne građanske kuće s početka 20. stoljeća.

– Počela sam od libreta kao poetske bajke o vodenoj vili koja se zaljubljuje u princa i želi postati ženom, što je tako često u narodnim legendama, još od starogrčkih sirena. Ali je tumačim psihološki i metaforički, kao osobni rast glavnog lika, kaže Caterina Panti Liberovici, redateljica.

Tako da na sceni nema vode ni čudesnih likova. 

Sve je psihološka studija sazrijevanja neprilagođene žene u patrijarhalnom društvu, što zagrebačku Rusalku čini predstavom našega doba.