Zlatko Vitez posljednji put na kazališnoj pozornici

Glumac, redatelj i umjetnički ravnatelj kazališne družine Histrion Zlatko Vitez sinoć je svečanom izvedbom svojeg kabareta "Arsen + Vitez iliti Što je glumac bez slobode", proslavio 55 godina umjetničkog djelovanja.

Riječ je o zaista iznimnom kazališnom doživljaju u kojem Zlatko Vitez odaje počast svojem prijatelju Arsenu Dediću i desetljećima koja su proveli zajedno u druženju i stvaranju kazališta.

Bila je to naime ne samo posljednja izvedba tog kabareta nego i posljednje pojavljivanje Zlatka Viteza na daskama koje život znače. Značile su mu mnogo, kaže, no vrijeme je za odlazak.

- Tako sam odlučio. Veli Charles Aznavour u jednoj svojoj pjesmi "Ustati od stola treba znati kad smo pojeli našu ljubav." Ja nisam baš pojeo našu ljubav, to je naravno kazališna umjetnost, ali sam se 'prenajel', i kao glumac i kao redatelj i kao scenograf i kao organizator i kao blagajnik i kao fizički radnik... Prema tomu sve sam u teatru već obavio. Konačno, otvorio sam i Histrionski dom 2007. godine, napravio festival na Opatovini. Mislim da ćemo živjeti i nakon toga, izjavio je Vitez za Vijesti iz kulture.

S Histrionima je putovao diljem Hrvatske, pa i šire:

- Odigrali smo stotine i stotine predstava u najzabitijim dijelovima i kutcima naše lijepe domovine, a u kazalištu sam se bavio uglavnom Krležom. Režirao sam četiri Krležina djela, nešto i u DK Gavelli, pa u Histionima, a što se tiče mojih uloga svugdje me je bilo - u Gavelli, u HNK, i u Zagrebu i Osijeku i Varaždinu... Teško mi se opredijeliti baš za nešto posebno. Dobio sam i mnoge nagrade, pa i Nazora za životno djelo 2010. godine, a meni je najdraža nagrada baš nagrada Fonda Miroslav Krleža. Ja sam posvećenik Krleže, na neki način sam posve akritičan prema djelu velikog našeg pisca, zaključio je Zlatko Vitez.