"Djeca dolaze u kontakt s alkoholom već u svojim domovima"

Veliki problem današnjice učestalo je opijanje maloljetnika, te sklonosti i navike vezane uz pretjerano konzumiranje alkoholnih pića, ističu vodeći medicinski stručnjaci. Ispijanje alkohola problem je svih visoko razvijenih društava pa tako i našeg.

Alkohol je kemijsko sredstvo koje pojačava želju, ali smanjuje mogućnosti, ističe se u dokumentarnom filmu "Razmisli (Treba znati stati)" iz 2010. godine, a koji možete pogledati na našoj platformi HRTi.

Ono što zabrinjava je stalni porast uživanja alkohola koji se bilježi pri svakom novom istraživanju, ali ono što posebno zabrinjava je strahovito niska dobna granica u kojoj mladi po prvi puta posežu za alkoholom, rečeno je u dokumentarcu.

Robert Torre, psihijatar, ističe kako je alkohol prvo sredstvo moguće ovisnosti s kojom djeca dolaze u doticaj:

- Djeca dolaze u kontakt s alkoholom već u svojim domovima, kaže.

S njim se slaže i Marina Kuzman, prim.dr.sc. specijalist školske medicine, i dodaje da je zabrinjavajuća činjenica što do toga dolazi uglavnom na poticaj najbližih članova obitelji.

Uvijek se nađe razlog da pijemo alkohol - da pojačamo osjećaj sreće, kada nešto slavimo, kada nam je dosadno, ili kada smo tužni jer tako lakše podnosimo tugu i bol.

- Meni smetaju sve dvostruke poruke koje šaljemo djeci; mi odrasli smo nedosljedni. I onda smo strašno ljuti i ogorčeni na to dijete koje se ne snađe, priča u dokumentarnom filmu psihoterapeutkinja dr.med. Ilinka Serdarević.

- Treba se približiti toj mladoj osobi i na pravi način objasniti koje su posljedice opijanja, a ne da ‘popujemo’, dodaje Serdarević.

Od 1995. godine, svake četiri godine u Europi i SAD-u provodi se ESPAD istraživanje o utjecaju opojnih sredstava na mladu populaciju, a rezultati se koriste kao službeni izvor podataka o uporabi duhana, alkohola i droga. Području alkohola posvećuje se velika pažnja s obzirom na to da su se počeli mijenjati obrasci i frekvencija pijenja alkohola, a rezultati su pokazali da je pijenje alkohola gorući problem među adolescentima. U Hrvatskoj je taj porast kontinuiran, a 2007. godine smo bili iznad prosjeka većine zemalja. Dobna granica se pomiče, te je te 2010., kaže se u dokumentarnom filmu, negdje između 11 i 12 godina. Rezultati ESPAD istraživanja u SAD-u i Europi ne razlikuju se bitno od hrvatske situacije.

Povećava se učestalost i količina popijenog alkohola, a dr.med. Arnes Rešić kaže kako su tih godina bilježili porast kod mlađih dobnih skupina (14-15 god) i to u korist dječaka, iako se taj omjer, kazala je tada, polako mijenja. Smatra da se tu najviše radi o samodokazivanju.

Veliki problem kod uporabe alkohola je taj što on uzrokuje agresiju i delikventno ponašanje – djeca će pod utjecajem napraviti stvari koje u trijeznom stanju ne bi, poput provale u kiosk ili tučnjave. Ono što nije za zanemariti je da se u tom stanju puno lakše i rizičnije upuštaju u spolne odnose, i to vrlo često bez zaštite.

- Oni nisu navikli na alkohol i riskiraju da dođu u zonu potpunog gubitka kontrole nad svojim ponašanjem, te tako mogu učiniti sebi i drugima nešto zbog čega će poslije zažaliti, ističe Torre.

- Alkohol djeluje na središnji živčani sustav, na određene receptore koji onda mijenjaju naše ponašanje. Kada količine alkohola postanu toksične to se manifestira nemogućnošću govora, nesuvislim kretnjama i gubitkom kooordinacije, objašnjava Rešić i dodaje: "Priča je uvijek slična – bivaju nađeni na cesti, javnim površinama ili ispred kafića i klubova, gdje su najčešće ostavljeni od strane prijatelja s kojima piju. To je najrizičnija faza pijanstva, kad su sami i ostavljeni, jer su tada moguće loše posljedice pa i smrtni ishod zbog pothlađivanja, sniženog tlaka i gubitka šećera.

Koji je razlog adolescentskog opijanja?

Mladi uglavnom piju kako bi se osjećali opušteno i misle da će im alkohol pomoći da budu otvoreniji u društvu. Ali i zato što drugi piju.

- Ponekad je pijenje alkohola uvjet ulaska u pojedine vršnjačke skupine, postoji cijela jedna subkultura gdje je pijenje sastavni dio izlazaka. Oni zapravo piju rijetko, ali kad piju to rade da se napiju, znači s ciljem opijanja jer se na taj način dokazuju društvu, smatra Torre.

Poražavajuće činjenice pokazuju kako prosječna koncentracija alkohola u pacijenata zaprimljenih u Klaićevoj bolnici te 2010. godine iznosi 1.8 promila, a najmlađi pacijent sa simptomima trovanja alkoholom imao je 10 godina. Do 25 posto dječjih otrovanja otpadalo je na intoksikaciju alkoholom. Poražavajuće je i činjenica da većina mladih pije skoro svaki vikend, a nekada i preko tjedna, rečeno je u dokumentarcu.

Veliki problem predstavlja zakon, točnije nepoštivanje istoga. U Hrvatskoj je zabranjena prodaja alkoholnih pića mlađima od 18 godina. No, provodi li se taj zakon?

Torre kaže kako svako pijenje alkohola kod maloljetnika moramo smatrati rizičnim.

- Nije struka bez razloga zabranila prodaju alkoholnih pića mlađima od 18. godina - njihova psiha i tijelo nisu dozreli izazovima alkohola, upozorava on.

- U trgovini ili kafiću nikoga se ne pita koliko ima godina, iako su ta ograničenja svugdje – to je svakodnevnica. Da se pridržavamo toga onda djeca u istraživanjima ne bi potvrđivala da u 70-80 posto slučajeva bez ikakvih problema mogu kupiti pivo ili vino, kaže Kuzman.

Damir Dević, novinar i pravnik, ističe u dokumentarnom filmu da prodavač ili ugostitelj nemaju pravo legitimirati mladu osobu; međutim imaju pravo odbiti prodaju alkoholnog pića ako ne dokažu da je punoljetna.

- To je minimum građanske odgovornosti i savjesnosti, s tim činom možda spase jedan ili više mladih života, kaže Dević.

Koja je uloga roditelja?

Roditelji se često nađu u situacijama koje su ispunjene racionalnim i neracionalnim strahovima, pitanjima bez odgovora i sumnjama u vlastite postupke i odluke. Odgovornost roditelja u pubertetskoj dobi predstavlja veliko iskušenje u kojem se nastoji učvrstiti dotada izgrađen odnos. Dolazi do situacije u kojoj je puno vanjskih faktora na koje se ne može previše utjecati.

Kuzman 2010. godine primjećuje:

- Moram reći da je nesigurnost u tome kako biti roditelj prisutnija danas nego prije 15-20 godina. Stavovi se poprilično razlikuju od prijašnjih generacija. U velikoj želji da se djeci pruži sve, mislim da je prisutan trend u društvu da se djecu treba odgajati bez puno zabrana i pravila. Tako roditelji u najboljoj namjeri postavljaju vrlo malo restrikcija, te djeca imaju puno više prilika za eksperimentiranje.

Serdarević upozorava kako se zakon da djeca mlađa od 16 godina ne smiju biti sami vani iza 23 sata te 2010. ne provodi, i da čak ima i roditelja koji se ljute na taj zakon.

- Čini se da ljudi smatraju da su takvi zakoni ‘izmišljeni’ samo kako bi slijedili neke svjetske trendove, komentira tada.

Slobodanka Keleuva, dr.med., dodaje:

- Prije su roditelji imali više slobodnog vremena koje su provodili sa svojom djecom , a današnji ritam življenja doveo je do transformacije ritma življenja u obitelji, te su djeca danas više prepuštena sama sebi. 

Kako zaštiti dijete?

Roditelji su odgovorni za socio-emocionalni razvoj i živote svoje djece te moraju poraditi na tome da ne obezvrijeđuju prave moralne i društvene vrijednosti. Oni su ti koji moraju preuzeti odgovornost i s djecom razgovarati o posljedicama i opasnostima povezanim s pijenjem alkohola, te postaviti jasne granice. Edukacija je bitan faktor, kao i otvorena komunikacija i izgradnja povjerenja. Ukoliko je problem nadišao mogućnosti roditelja, svakako bi trebalo potražiti stručnu pomoć. Dokumentarni film "Razmisli (Treba znati stati)" pronađite na našoj platformi HRTi.