1000 bunara otoka Pašmana

Otok Pašman krije pravu malu ruralnu i povijesnu baštinu u obliku kamenih bunara, lokvi i pojilišta koji su stoljećima život značili za lokalno stanovništvo i njihovu stoku. Iako ne postoji točno 1000 izbrojanih bunara, otok je prošaran stotinama ovih kamenih struktura od kojih neki datiraju još iz rimskog doba.

Pašman nije samo otok čistog mora, skrivenih uvala, maslinika, a iza ove ljepote krije se priča o vodi i bunarima. Stoljećima su bunari služili kao izvori pitke vode za lokalne stanovnike, ali su, nažalost, zbog izgradnje vodovodne mreže pali u zaborav.

Na Pašmanu tri najstarija bunara datiraju još iz prvog, odnosno drugog stoljeća.

- Ovaj je još iz vremena Ilira pa je polako uređivan, popravljan za vrijeme Rimljana jer Rimljani su ovdje imali vile, ovdje su bile vile rustice, a u ono vrijeme su se vile gradile pored vode, kaže Krunoslav Bobić.

Taj bunar koristio se 1500 godina, a dok su pojedini danas zatrpani, onaj najstariji je pod zaštitom konzervatora.

- Ovaj bunar se zove Polačina zato što su se ovdje gradile palače i ovdje kad kopate zemlju dođete do mozaika i raznih fresaka, cijela povijest je ispod zemlje, dodaje Krunoslav.

Valorizacija bunara na otoku projekt je od velike turističke važnosti:

- Kroz projekt "Nevidljivi Pašman" napravili smo izložbu o bunarima koji se nalaze na poljima na cijelom Pašmanu. Ovo je primjer jednog bunara na središnjem seoskom trgu, na Kolešću, jako je star, datira iz 2., 3. stoljeća. Htjeli smo da oni napokon nakon 30-ak godina ponovno dođu na vidjelo, ta neka zaboravljena naša baština, naših predaka, napominje Dražen Pribilović iz Tkona. 

Stari bunari uglavnom su rađeni na sličan način:

- Originalna kruna je bila na visini 40 centimetara, donji dio, a u 19. stoljeću se napravila kamena kruna na kojoj se mogu vidjeti ostaci od konopa koji su se urezali dugogodišnjim djelovanjem dok su ljudi vadili vodu iz bunara, objašnjava Dražen.

Svi mještani dolazili su na seoski bunar u popodnevnim satima vaditi vodu.

- U popodnevno ljetno vrijeme znalo je biti po četiri žene tu na bunaru, spuštale su kantu, zahvaćale su vodu i punili su drvene kablove i nosile na glavi do svojih vrtova, priča Dražen. 

Bunari, koji su nekad bili izvori života, danas su uništeni, prepušteni zaboravu. Kako bi se ponovno oživjeli i u punom sjaju predstavili mještanima, ali i turistima, pokrenuta je inicijativa:

- Trebalo bi ih mapirati, označiti, možda napraviti neku interaktivnu kartu, smatra Dražen.

Voda iz bunara "krivac" je i za kugu 1632. godine koja je u prošlosti poharala dva naselja na otoku.

- Grci koji su došli brodom došli su pravo na bunar da uzmu vodu. Jedan od njih je bio zaražen kugom, njih trojica su došli po vodu, ostala im je ona marama oko vrata na bunaru, a cure su došle po vodu i mislile su da su ti Grci njima ostavili tu maramu svilenu i one je nisu prale. Naizmjenično su je nosile u crkvu, nosile su je na igre, kola i zarazilo se mjesto odjednom i Neviđane i Pašman. I 462 čovjeka je umrlo, podsjeća Krunoslav.

50-tih godina prošlog stoljeća gotovo svaka njiva imala je svoj bunar, a Krunoslav objašnjava posebne blagodati "pašmanske" vode:

- Ovom vodom iz bunara zalijevamo povrće i zato nam je najbolje na svijetu. Druga je voda iz kišnice, to se obično koristila za pranje bijelog rublja, za kuhanje i za umivanje djevojaka. Nikad ljepših djevojaka nije bilo što je bilo na Pašmanu dok su se umivale u toj vodi, zaključuje Krunoslav.

Svakodnevnica je danas promijenila vizure otoka, ali na Pašmanu još uvijek čuvaju uspomene na prošla vremena kada su se trudili od svake kapi stvoriti život.