Obitelj oživjela brod iz 19 stoljeća - kapetanica je žena

Pašku luku odnedavno krasi brod imena "Zdrava Marija", izgrađen krajem 19. stoljeća. Njegov vlasnik Ivica Radan, uložio je u njega puno truda i muke, jer 15 metara dug brod bio je u jako lošem stanju. A kapetanica je - žena.

Podršku mu pruža cijela obitelj, a najviše supruga, koja je ujedno i kapetanica broda.  Od iduće sezone zaplovit će s turistima paškim valom, nudeći novu pašku atrakciju.

Možda su im se susrele oči, možda su ime se prepoznale duše, a možda su jednostavno bili suđeni jedno drugom. Pratio ga je Ivica neko vrijeme na društvenim mrežama, rodila se ljubav, pa je Ivica brodu u nevolji pohitao u pomoć.

- I odlučio sam jednog dana da nabavim takav brod, unikatni. Odmah tu noć, on je rekao - uzmite brod bilo kako, samo da ga spasite, znači obitelj Maričić iz Baške na Krku, kapetan se zove Vanja Maričić, koji je bio vlasnik, rekao je - uzmi brod, samo ga spasi, naglasio je vlasnik broda Ivica Radan.

 Dug put oporavka

I krenuo je Ivica po brod, nije ga bilo lako dovesti u pašku valu, jer nije mogao sam ploviti, trebao je pomoć drugog broda, koji ga je vukao morem.

A onda je počeo dug put oporavka.

- I onda dan za danom, vidio se napredak, bilo je teško, puno je posla bilo. Eto, ja, moja žena i obitelj, nas je malo, teško je bilo raditi, stvarno teško, ali vidio se rezultat, i nismo odustali. U studenom bi bilo dvije godine, još ima na njemu posla, ali brod je spašen, promijenjeno je oko 70 rebara, i 50 madira oplate, znači, kompletna paluba, oko 20 kubika drveta je na njega potrošeno i uloženo, dodao je Radan.

- Velik je to posao, jedan madir izvadiš, onda druga dva ne valjaju, taj posao te tjera da radiš dalje i dalje. Tu praktički nema kraja. Ja sam bio kao mala podrška, ali više da ga podržavam psihički nego fizički, istaknuo je tata Marijan Radan.

- Inače potrošili smo na brod 40 kilograma stupe i oko 120 kilograma brukava, pocinčanih, u rekonstrukciju sad ćemo malo to kalafatat, rekao je Ivica Radan.

Ništa bez obitelji 

Podrška obitelji velika mu je pomoć cijelo vrijeme.

- Ja sam iz Češke došla ovdje u Pag, da malo radim preko ljeta i zaljubila sam se u brodove, u Ivicu i ostala sam ovdje. Ja jesam zapovjednik na ovom brodu, i kapetanica sam manjih brodova. Imamo djece dvoje, curicu i dečka, Maria Elena i Marijan Josef, i baš smo dosta žrtvovali naše vrijeme, koje bismo mogli inače provoditi s njima, ali radili smo taj brod da nešto stvorimo za obitelj, poručila je Marketa Radan, supruga.

I stvorili su, kroz vremeplov broda, koji je izgrađen krajem 19, stoljeća.

- Ovo je bracera "Zdrava Marija", i njezin nacrt potječe negdje iz 16.stoljeća, namjena je bila za prijevoz tereta, i ova je konkretno napravljena u piranskom zaljevu 1898.godine, Crkva je bila naručitelj. Znamo da je vozila pijesak, vozila je i ljude, prevozila, bila je i u Drugom svjetskom ratu i prošla je sve i svašta, rekao je Ivica, vlasnik broda. 

Samouki brodograditelj

A sve i svašta naučio je Ivica obnavljajući ovaj brod, morao je, našao se u velikom poslu i nije mogao natrag. A nije ni želio.

- Ja sam inače samouki brodograditelj. Nema više tih majstora, kalafata i ako ima, oni rade svoj posao, teško je do njih doći i tako i malo po malo, probaš pa vidiš je li dobro, gledao sam neke u Italiji stranice kako tamo ljudi rade, istaknuo je Ivica.

- To je lijep osjećaj, jer to je drveni brod, a drveni brod, on ima dušu. Ali nije bilo lako doći do toga, jer kad je brat taj brod kupio i kad su oni njega dovukli tu, to se svaki dan dolazilo i to se moralo svaki dan pumpom, jer on je prima more, kazao je Marin Radan, brat.

- Ostat će takva kakva je, Sabunjar, to je neka forma, inače on je jedrenjak, ali je forma sabunjara, gdje ima kabinu nazad i naprijed, ima prostor za pijesak, tako će ostati u tom rasporedu, poručio je Ivica.

Beskrajna ljubav

- Skoro je izgledalo da nema kraja tome, međutim Ivica je bio toliko uspješan da je to sve skupa priveo kraju. Imao je podršku svoje supruge, koja je bila uvijek uz njega, to mu je bila velika stvar i ona je sama išla unutra u brod koji je bio neuredan, dolje u dno broda, čistila je, dovela ga u normalno stanje, svaka joj čast , rekao je susjed Jure Videlin.

- Taj tip brodova s očima, to smo bili jednom na izletu s Ivicom u Betini i tamo su bili ti brodovi, bracere s očima, i to mi je ostalo u sjećanju i sad smo ostvarili taj san i imamo taj predivan brod, kazala je Marketa.

Oči su, kažu, ogledalo duše, a u ovim očima ogleda se beskrajna ljubav koja ga je vratila u život.