Od brodskog stroja do najviših vrhova: Životna priča Den Erora

Den Eror, uspio je spojiti svoju strast prema moru i planinama. Uz impresivan popis osvojenih najviših svjetskih vrhova, od Everesta do Carstens piramide, ovaj pomorski profesionalac ne prestaje istraživati granice svojih sposobnosti, a planira još mnoge avanture, uključujući povratak na Denali u svibnju.

Nije rijetkost da ljudi koje je život vezao uz more vole i planine. Kod našeg današnjeg junaka to je samo malo izraženije, i kad plovi i kad se penje. Den sad radi kao kapo makine na remorkeru.

- Pollux, remorker iz 1985., dobar brod, ima snage, ima 2300 kilovata motor, tridesetak metara i za Zadar odličan, sve odrađuje, rekao je Den Eror.

Posao na remorkeru nije samo pomoć velikim brodovima pri uplovljavanju, ima tu i izlazaka u spasilačkim akcijama, a ni tegljenje nije uvijek bezazleno.

- Prošle godine recimo kad je jako jugo bilo, kad je tu bio kruzer, mi smo ga vukli i pukao mu je tegalj i on je odmah morao sidra bacati da ga ne nabije na kraj, dodaje Eror.

Njegov morski put kreće od srednje pomorske škole, preko asistenture do polaganja za trećeg časnika, nastavlja na kruzeru, pa tunolovcu na Pacifiku, tako da zna cijeniti to što je sad blizu domu.

- Radim 14 dana, 14 dana sam slobodan. Kad radim, onda radim 0-24, a onda ostalih 14 dana mogu ići okolo, penjati planine... Prije dvije godine sam počeo raditi ovu kratku plovidbu, zato što sam bio skoro 10-15 godina na dugoj plovidbi i onda je puno lakše je kad si doma, nastavlja Eror.

Uz impresivan popis osvojenih vrhova, ističe kako je penjanje jedna od strasti, posljednjih godina sve strastvenije leti.

- Dosta se s tim paraglajdingom bavim zadnjih dana. Penješ se na brdo i spustiš se, s krilom dole poletiš, s brda ideš dolje, brzom linijom, nastavlja Eror.

Većinu ekspedicija financira sam

Kad je o penjanju riječ, do povijesnih rezultata stiže se postupno. Još kao dijete na planine je išao s ocem.

- Kad sam se na Velebitu većinu brda popeo, onda sam odlučio "hajmo na Kilimandžaro". To je onaj najviši vrh Afrike. Brdo po brdo i dođeš do Everesta, popneš se i na Everest i tako. Popeo sam se na svih šest, na Denali na Sjevernoj Americi, Južnoj Americi na Aconcaguau, onda je bio Everest. U Europi isto na Mont Blanc i Elbrus u Rusiji. Sad sad sam prvi Hrvat koji se popeo na Novoj Gvineji; najviši vrh Australije i Oceanije. Sad mi još ostaje Antarktika koja nije toliko strašna jer nije visoka jer je na 4 800 metara nadmorske visine, kaže Eror.

Problem je to što je hladno i što je ekstremno skupo, što niti jedna agencija ne vodi tamo, samo ta jedna iz Južne Amerike i oni nabiju cijenu, a kako ćeš doći to je pitanje, dodaje Eror.

Većinu svojih ekspedicija financirao je sam, a za buduće pothvate nada se ponekom sponzoru. Uza sve ostalo, posljednjih malo više od dvije godine Patrikov je otac, pa mu je to malo promijenilo prioritete.

- Moraš igrati na tu sigurnu stranu, ne možeš ići glavom kroz zid, ali u planinama nikad se ne ide ako je loše vrijeme, ističe Eror.

S posljednjeg od 6 najviših vrhova 6 kontinenata vratio se nedavno. Carstens piramida na otoku Nova Gvineja najviši je planinski vrh jednog otoka na Zemlji.

- Najviši vrh, od svih ovih sedam jer se penješ po stijenama, a i nije neka visina, isto 4 800 metara nadmorske visine, ali teško je brdo za popeti se, može se svašta dogoditi, prije mene su dvoje poginuli ondje i osuđen si sam na sebe. Bude teško i naporno, nemaš hrane kao što imaš doma, jedeš neke juhe, ali kad dođeš doma onda si zahvalan na svemu što si prošao, što si preživio i onda planiraš nešto novo, govori Eror.

A kako se s time nosi obitelj?

- Ja sam to procijenila prije nego što smo zasnovali obitelj i bilo mi je jasno kako će to izgledati, tako da mi je drago što se on bavi stvarima koje njega zanimaju i vesele i onda to nekako prenese na nas jer da se ne bavi time, onda bi prenio sve ono drugo, negativno, pojašnjava Marija Opačak Eror, supruga.

Poželi li kad krenuti s njime?

- Na neka putovanja da, ali na ova suluda, na ovo jako visoko ne, to samo želim da se vrati živ i zdrav. Letenje sam isto probala, doduše samo u tandemu, i to mi je zanimljivo. Ne usudim se sama, nisam ja taj lik, adrenalinski, ja sam ekonomist, pojašnjava supruga.

Portret ovog pomalo neobičnog pomorca zaokružuje kum.

- Meni je fascinantno što on svaki dan ima nekakav poriv za izaći iz komfor zone, tako da ujutro kad vidim da je južina, ja znam da je on na Puntamiki na kajtu. U moru, ako vidim da je lijepo, a ima vjetra, znam da leti na Libinjama. Ako je možda pao snijeg, znam da je otišao ispred Mareksa se baciti u more. To je takav lik i to sve do šest, sedam ujutro. Onda ode na pivu i kad ode na taj Mount Everest i kad se vrati, kaže "ne'š ti". Mislim čak da bi neki ljudi da su na njegovom mjestu napravili puno veći brend od sebe i možda zaradili novce, ali on nije taj. Čovjek kuha svoju pivu i tu osvaja nagrade, zaključuje kum Ivan Anić.

Pred njim je sasvim sigurno još pustolovina, zasad sa sigurnošću zna da će se ponovno penjati vrh Denali, ili Mount McKinley, kamo vodi ekspediciju iz Zagreba, s polaskom početkom svibnja. Preostaje nam samo svima im zaželjeti sretan povratak.